Prijatelj mi je nepokolebljivo izjavio kako će ovaj put ostati pri odluci da ne izađe na parlamentarne izbore. Razočaran je kvalitetom predizbornih stranačkih programa, ne vjeruje ni prvom ni drugom ni trećem putu.
Uvjeren je da stranke, koje god pobijede na izborima, neće biti sposobne upravljati promjenama koje su zemlji nužne. I nikako mu nije jasno zašto je kvaliteta političke klase u Hrvatskoj tako loša. I kako bi se to moglo promijeniti.Odgovori na to pitanje godinama se kreću u uobičajenom rasponu: od toga da stručnjaci neće u političke stranke; da kad i pokušaju ući, bivaju brzo izbačeni ili marginalizirani. Onda se govori o negativnoj selekciji, korumpiranosti, neiskustvu ministara, smjenama zatečenih kadrova i postavljanju lojalnih članova, poslušnih, a ne sposobnih... Dopustite, dragi čitatelji, u ovim ‘Ekonomalijama’ jednu krajnje provokativnu tezu. Dakle, razlog zbog kojega je kvaliteta političkih stranaka na jadnoj razini jest u nedostatku konkurencije.
Hoćemo stranke iz uvoza Već čujem kontraargument da kako nema konkurencije kad se na izborima pojavljuje stotinjak stranaka. Međutim, mislio sam na inozemnu konkurenciju!Politika je vjerojatno posljednja djelatnost u kojoj je Ustavom zajamčen potpuni protekcionizam. Na političkom tržištu mogu se pojaviti samo domaće stranke. Sad će većina pomisliti kako je ovaj kolumnist ‘otišao na kvasinu’. Pa samorazumljivo je da se na izborima pojavljuju samo domaće stranke i domaći političari. Ali, molim vas, budimo bar na trenutak potpuno otvorena uma. Zaboravimo sve što su nas godinama učili o demokraciji i višestranačju. Zašto ne omogućiti da npr. njemački CDU ne otvori svoju podružnicu u Hrvatskoj i pojavi se sa svojim političarima na izbornoj listi. Ili zašto ne dopustiti da se Orbánov Fides, koji mnogi u ovo vrijeme izbjegličke krize simpatiziraju, ne pokuša probiti među hrvatske glasače. Zašto neka od poljskih ili irskih stranaka koje su pokazale da znaju voditi zemlje bez recesije (Poljska) ili brzo izvući zemlju iz recesije (Irska) ne bi svoj program i metode ponudila hrvatskim glasačima? Naravno, uz recipročnost pa da se SDP, HDZ ili neka druga stranka iz Hrvatske pripusti u predizborne kampanje u tim zemljama (ako bi se usudile).Zar takva međunarodna tržišna politička konkurencija ne bi urodila kvalitetnijom ponudom?
Tržište za sve Hajdemo usporediti političko tržište s drugim tržištima! Oni koji se sjećaju konkurencije u socijalizmu (u kojem se domaća proizvodnja štitila na mnogo načina) znaju kakva je bila usluga HPT-a u telefoniji. Što bi bilo da domaći igrači u svim djelatnostima ne igraju i kod kuće i vani utakmicu s najboljim svjetskim protivnicima? Bi li se u Konzumu toliko trudili da im za vratom ne puše Lidl? Bi li se u Škojinu Mlinaru trudili da im sa Zapada ne dolazi konkurencija u pekarskim proizvodima? Naravno, mnogi nisu izdržali globalnu konkurenciju. Propali su. Ali oni koji su se počeli prilagođavati preživjeli su. Uz velike muke, drugačiju kadrovsku politiku, inovacije i kvalitetu opstali su kod kuće, ali i počeli osvajati tuđa tržišta.Kad bi se političko tržište jednako tako otvorilo stranim igračima, dogodile bi se tektonske promjene. Mogu čuti političare kako užasnuti ovim svetogrđem tvrde da bi strane stranke radile u svom interesu. Pa što? Birači bi to sigurno prepoznali ako bi bilo tako. Pa onda da velike stranke iz npr. Njemačke imaju velike proračune s kojima se naše stranke ne mogu natjecati. Dobro jutro! Pa s time se poduzetnici u ovoj zemlji nose četvrt stoljeća. Pa su mnogi preživjeli i uspjeli. Zašto bi političarima bilo lakše?Mnoge bi stranke nestale, neke bi bile i formalno kupljene i preuzete. I iz preživjelih stranaka nestali bi svi koji nemaju konkurentne sposobnosti. Kvaliteta bi postala važnija od ulagivanja šefu stranke. Naravno da je u ovom trenutku ta ideja fantaziranje. Političari svih zemalja odavno su ujedinjeni i oni će posljednji pristati na to da se izvrgnu globalnoj konkurenciji. Pa glasači, kad već uspješne stranke ne mogu k njima, uzimaju kovčege i odlaze u zemlje u kojima je kvaliteta političara na višoj razini.Ali ovo je vrijeme disrupcija. Tko je prije nekoliko godina mislio da će monopol taksista u Zagrebu biti uzdrman globalnim Uberom? Nadajmo se da će i za političke stranke u nekom trenutku doći neki Uber.