Prema indikatoru DESI (Digital Economy and Society Index) kojim Eurostat mjeri stupanj digitalne transformacije, Hrvatska je u 2015. zauzela 24. mjesto među 28 članica EU. Taj rezultat razočarava uzme li se u obzir da je Hrvatska u informatizaciji, povijesno gledano, u devedesetima bila znatno naprednija od 13 ‘novih‘ članica EU. No zanimljivo je ući u strukturu pokazatelja. DESI je kompozitni indeks koji sumira pet dimenzija praćenja digitalizacije: integraciju aplikacija i rješenja digitalne tehnologije u gospodarstvu, obujam i kvalitetu digitalnih javnih usluga, koliko građani upotrebljavaju internet, informatičku pismenost i vještine ljudskoga kapitala te povezivost, tj. doseg, kvalitetu i cijenu širokopojasnog interneta. Pri tome se dvije potonje smatraju infrastrukturom digitalizacije i imaju najveći ponder, od 25 posto svaka u ukupnom indeksu. Kako Hrvatska stoji prema tim elementima? Kad je riječ o integraciji naprednih aplikacija i rješenja, hrvatska poduzeća zaslužna su za znatno bolje, 16. mjesto. Štoviše, prema uporabi usluga i rješenja u oblaku skor je više nego solidno 10. mjesto. Čak 22 posto hrvatskih poduzeća odgovorilo je da se u poslovanju u nekom obliku koristi IT uslugama u oblaku. A prosjek EU 28 jest 19 posto.
Zaostajanje u informatici
To iznenađuje samo na prvi pogled. Tradicionalno, hrvatsko gospodarstvo, posebno neki njegovi sektori, rani su usvajači novih tehnologija. Kad je riječ o informatičkom znanju i vještinama radnika i građana, Hrvatska je uzauzela 21. mjesto, u upotrebi javnih usluga u digitalnom obliku i interneta 23. mjesto, a posljednje, 28. mjesto prema dostupnosti širokopojasnog interneta. Dakle, Hrvatska zaostaje u informatičkom znanju, digitalizaciji javnih usluga i nadasve dostupnosti brzog i jeftinog interneta, u onim čimbenicima koji su u nadležnosti države. Dobro je da je DESI došao na svjetlost dana u našoj stručnoj, pa i široj javnosti. Tako smo dobili objektivno mjerilo i svojega digitalnog napretka. Praćenje digitalne transformacije u Europskoj uniji provodi se od 2002. Podaci se prikupljaju upitnikom Community Survey od ICT Usage in Enterprises, koji ima pandan i u upitniku koji pokriva kućanstva. Hrvatska se tom istraživanju priključila prije pet-šest godina. Treba poželjeti da i nositelji politike u digitalnoj infrastrukturi i digitalizaciji i gospodarstva i društva u pokazateljima DESI nađu mjerila za svoje ciljeve i planove.
Što (ni)je učinjeno
Osvrnimo se i na stvarnost koja stoji iza tih pokazatelja. Kako postignuća bivše vlade i namjere nove vladajuće garniture utječu na naše mjesto na ljestvici DESI-ja? Milanovićeva vlada usredotočila se na tri glavna područja: (1) povezivanje državnih registara uvođenjem interoperabilnosti utemeljene na OIB-u; (2) razvoj e-usluga za građane i gospodarstvo; (3) ujedinjenje svjetlovodne infrastrukture javnih poduzeća u OiV-u da bi se osigurao dostupniji širokopojasni internet. Što je učinjeno? Dovršeni su neki državni projekti koji su se provlačili godinama, kao što su COP (centralni obračun plaća), SocSkrb (informacijski sustav centara socijalne skrbi), a nastavljen je rad na e-Spisu (digitalno praćenje i upravljanje sudskim spisima) i ZIS-u (informatizacija gruntovnice i katastra). Razvijeno je mnogo novih rješenja: e-Građani, fiskalizacija, e-Upisi, Portal otvorenih podataka, e-Prijava i e-Radna knjižica, e-Dozvola, e-Naručivanje i dr. Kad je riječ o ujedinjenju svjetlovodne infrastrukture, početkom 2014. počela je integracija mreža sedam javnih tvrtki pod kapom OiV-a. Međutim, sudbina projekta neizvjesna je, pogotovu nakon imenovanja Mate Botice za novog predsjednika Uprave. Kad je riječ o novoj vladi, postavljen je novi pomoćnik ministra za e-Hrvatsku i osnovano Povjerenstvo za informatizaciju javne uprave koje bi bi trebalo donijeti detaljan akcijski plan. Daljnja digitalizacija u Nacionalnom programu reformi dobila je poseban odjeljak u kojem su ciljevi povećanje broj usluga u sklopu sustava e-Građani i uspostava njegova pandana e-Poslovanje okrenutoga gospodarstvu, uvođenje centra dijeljenih usluga, infrastrukture u oblaku pod ingerencijom Ministarstva uprave, koji bi pružao digitalne usluge tijelima državne uprave, građanima i gospodarstvu. Ostaje vidjeti može li nas sve to pomaknuti s nezavidnoga 24. mjesta na DESI-jevoj ljestvici. Rekao bih – teško. U privatizaciji telekomunikacija svjetlovodnu infrastrukturu iz javnoga monopola dali smo u ruke privatnomu, a u stjecanju digitalnih vještina stanovništva i zaposlenih neki veći pomaci nisu na vidiku.