Danas nam je dobro. Ma, vraga dobro, odlično nam je, kad razmišljamo kako će nam biti! Razlog ovom pesimizmu rezultati su novoga obrazovnog istraživanja PISA. Hrvatski 15-godišnjaci i dalje tavore u skupini ispodprosječno obrazovanih. Loše čitaju, još su lošiji u matematici, a najgori su u prirodoslovlju: čak 60 posto učenika trogodišnjih škola nema osnovna znanja iz prirodoslovlja. A ta generacija, rođena 2000., završit će uskoro strukovne škole i krenuti u potragom za poslom – kao medicinski tehničari ili medicinske sestre. Oni će sa svojim znanjem teško moći s razumijevanjem pročitati liječnikovu dijagnozu, sumnjam da će znati izračunati dozu lijeka u odnosu na težinu pacijenta, a kako će tek davati umjetno disanje kad slabo poznaju fizikalne i žive sustave. U jednom desetljeću hrvatski učenici izgubili su čak 18 bodova u prirodoslovlju, što je ekvivalent gubitku više od pola godine školovanja!
I to u području koje dramatično napreduje na temelju digitalne nadogradnje funkcioniranju ljudskog tijela. Tako ćemo na tržištu rada dobiti dvije slične skupine - jednu vojsku starosjedilaca na HZZ-u koji su nakon duljeg odsustva iz svijeta rada danas praktički nezapošljivi, i drugu vojsku skoro jednako neiskoristivih jer hrvatsko školstvo generaciju Z ne priprema dovoljnoj za tržište rada. Njihovi vršnjaci u svijetu bavit će se klimatskim promjenama, najsmjelijim kirurškim zahvatima ili zanimanjima koja još ni ne postoje, a hrvatska generacija rođena na razmeđi tisućljeća bit će spremna ponajviše za primanje socijalne pomoći. Ovdje se zaista može primijeniti ona ‘nisu djeca kriva’. Krivci su moji vršnjaci – ‘baby-boomeri’ i ‘generacija X’, koji su napisali ove školske programe i koče izradu novoga kurikuluma. Zaista, danas nam je jako dobro, ali tko će za desetak i više godina moći zaraditi novac za moju mirovinu?