Kaptol i ljuta desnica ovih dana najavom prosvjeda gotovo razapinju Plenkoviću njegov ‘šator’ ispred stranačkog sjedišta zbog ratifikacije Istanbulske konvencije, koja pokazuje sve licemjerje hrvatske politike. Najprije ju je potpisao ‘lijevi’ Milanović, ali se nije potrudio ratificirati je u Saboru dok je imao većinu. Sad je ide ratificirati ‘desni’ Plenković iako nema sigurnu većinu da bi je mogao izglasati.
Doduše, najveći su prijepori u HDZ-u jer bi Plenkovićeva saborska kohorta uz pomoć oporbe mogla lako ratificirati taj dokument. Tako šef najjače stranke više svoje političke kredibilnosti ulaže u Konvenciju nego u sâm obračun s obiteljskim nasiljem. Doduše, isključio je iz stranke župana nasilnika, ali nije ni pokušao isprovocirati nove izbore u toj županiji. Jer, makar više nije u stranci, i taj mangup iz vlastitih redova više mu odgovara od nekoga SDP-ova ili nedajbože nezavisnog župana.
>>>Hrvatska Kostajnica: Državni andol za sve žrtve prirodnih katastrofa
Koliko god na Istanbulsku konvenciju gledam kao na civilizacijsko pitanje, ne treba se zavaravati. Taj dokument sâm po sebi nije eliksir za ženska prava. Bez obzira na to što su ga ratificirale i Turska, i Albanija, i BiH, i Crna Gora, uvjeren sam da će žene u tim državama još godinama biti ‘neravnopravnije’ nego u Hrvatskoj, pa i ako mi tu konvenciju pod pritiskom Bozanić-Markićkinih ‘novošatoraša’ i ne ratificiramo.
S druge strane, Island je nedavno kao prva država na svijetu donio zakon prema kojem je ilegalno davati muškarcima veće plaće nego ženama. Tvrtke i vladine agencije s više od 25 zaposlenika morat će dobiti certifikate za jednakost u plaćama, a oni koji to ne uspiju, plaćat će kazne. Zakon je dobio potporu koalicijske vlade i oporbe u parlamentu u kojem, gle čuda, sjedi 50 posto žena. Island nije ratificirao Konvenciju, ali lani mu je BDP rastao za 5,5 posto. Stoga imam kompromisni prijedlog: povedimo se za primjerom te države – odgodimo ratificiranje Istanbulske konvencije, a umjesto dokumenta sa ‘sumnjivom’ rodnom ideologijom udvostručimo rast BDP-a i donesimo u Saboru s 50 posto žena islandski zakon o ženskoj ravnopravnosti u plaćama. Nakon toga će nam i Istanbulska konvencija postati sasvim nevažna.