Promatram ih kako se savijaju pod utegom dopadnosti narodu, skaču po bini stisnutih pesnica u zraku, sviraju trash muziku, pišu stihove s kojima se narod u teškom deliriju poistovjećuje... Imaju svoje konkubine, vile, stanove i limuzine s kojima se zaletavaju u zidove i ljude, tulumare sa šeicima, putuju svijetom... A do nedavno su bili ‘no name wannabe bogovi‘ u svom selu koji nisu otišli dalje od Gornje Motičine. Ali ne, oni nisu rock zvijezde.
‘Zabavljaju raju jer previše pričajući, premalo slušaju i uopće ne stižu misliti‘, komično ih opisuju na internetskim bespućima. Njih? Pa dva su glavna benda koja se svojim hitovima probijaju na ljestvici popularnosti. Jedan bend je trenutačno pri vrhu, dodvorava se gdje i kome stigne, igrajući se dobričina koji čine sve što mogu (neuspješno i nedovoljno) u nevolji nakon stvorenog nereda. Drugi bend želi doći na vrh (ponovno), također se dodvorava gdje i kome stigne, igrajući se dobričina koji će pomoći pospremiti nanovo stvoren nered.Tu su i prateći bendovi ili predgrupe, nazovite ih kako hoćete. Mali, zeleni, revoltirati, reformirani, redefinirani, reinkarnirani podbadaju, guraju svoje pjesme i svoje stihove, prave se da mijenjaju estradnu kulturu jer ovi koji su pri vrhu i ovi koji žele do vrha neće. Oni su tu da ih nerviraju. Imamo i četiri solo pjevača, trenutačno vrlo aktualna. Svatko na svojim drogama. I hrpu manjih lokanih zborova koji vode bitke na mikro i makro estradnoj sceni. Pravi je to mali zabavni rat s nebrojeno mnogo žrtava.
Ali ne, oni nisu rock zvijezde. Oni su političari. Svaka rock, pop zvijezda, neobjašnjiv fenomen kao što su Severina ili Mišo Kovač, ovakva ili onakva estradna zvijezda, može se sakriti pred njima. Političari su najveće estradne face. I trenutačno ne vidim ni jednog koji bi mogao mijenjati hrvatsku stvarnost. Vidite li vi tu jačinu na sceni, karizmu? Tko vam ulijeva povjerenje, tko nije kontaminirao javni prostor? Kome vjerujete da će pomicati granice i zašto? Zbog žanra glazbe ili stihova? Može li uopće političar biti sve to gore navedeno, imati sve te osobine, a ujedno biti i moralist? Tko je taj koji s medom može raditi, a medom se ne sladiti?
A onda opet, s druge strane, to nam se nudi. Jer, tu smo i mi – publika. Prilično rezignirana, očito je. Mi određujemo nečiju popularnost, a evidentno je dižemo onima sa što više izgovorenih laži. Mi plaćamo karte za sve njihove koncerte. Stoga, sve što mogu reći - sretno nam svima s našom estradicom; u nedjelju na izborima jedne od estradnih zvjerki. Sretno nam ponajviše nakon nedjelje, ponedjeljka, 2015., 2016....