Ovo je priča koja će pokazati kako se poduzetnik može riješiti lošeg radnika unatoč odredbama Zakona o radu, koji je, tvrde poduzetnici, i dalje krut. O Zakonu nemam namjeru pisati, ali je činjenica da se iza njega na određeni način, unatoč izmjenama iz kolovoza 2014. godine, i dalje mogu skrivati neradnici. Prije nekog vremena nazvala me poduzetnica iz sjevernog dijela Hrvatske. Bila je ljutita na poslovnu klimu u Hrvatskoj (razgovarali smo prije eskalacije sukoba HDZ – Most) tvrdeći da se ništa bitno ne mijenja (vidimo da je u pravu), a da gospodarstvo raste po inerciji, zahvaljujući prije svega dinamičnosti stranih tržišta.
Bezosjećajni buržuji
Nazvala je požaliti se na propise, izjadati meni i da joj glumim rame za plakanje, bez namjere da išta konkretno pišemo. U tom se razgovoru, između ostalog, požalila da ima lošeg radnika koji ili se buni ili zabušava ili je pak svako malo na bolovanju. Kao da mi se ispričavala, objašnjavala mi je da nijedan razuman poduzetnik neće dati otkaz dobrom radniku, ali isto tako ne može plaćati nerad. Nije htjela ići imenom u javnost iz straha da je ne dožive kao bešćutnu poduzetnicu, a i razumijem je. Kod nas još uvijek, iako smo se odrekli bivšega socijalističkog sustava, sve stvari najčešće gledamo u crno-bijelom filmu, pa tako često možemo čuti da su poduzetnici lopovi, bezosjećajni, sebični..., baš kao što nas je nekadašnja Partija učila da je cijela buržoazija tlačila radničku klasu, da su svi oni bili zli i iskorištavali radnike za svoje sebične interese, a da se nitko tada nije zapitao pa je li moguće da su svi buržuji bili loši, a da su svi radnici bili vrijedni i tlačeni. Naravno, istina je da je bilo i dobrih buržuja i loših radnika, kao što i danas imamo dobrih i loših poduzetnika i isto takvih radnika. Zato se poduzetnica meni pravdala kada je govorila o tom lošem radniku jer nije htjela da steknem dojam o njoj kakav je generalno o poduzetnicima. Rekao sam joj, bez obzira na to što će to netko osuditi, neka mu da otkaz jer ne ispunjava svoje obveze. Odgovorila mi je da ne može jer ga štiti zakon; nije nanio štetu u proizvodnji (osim indirektne), a sada je ujedno na bolovanju, objašnjava, i na taj je način zaštićen od otkaza. Poduzetnica bi mogla dati otkaz tom radniku pod uvjetom da se mijenja organizacija proizvodnje, ali ne smije ga otpustiti i na njegovo mjesto dovesti drugog ako nije počinio tešku povredu radne obveze.
Hvala inspektoru
No dok je bio na bolovanju taj je radnik nazvao inspektora rada, koji je posjetio poduzetničinu tvrtku. Nije to prvi put da su taj radnik i inspektor kontaktirali, što je poduzetnica i znala, ali čini se da je i inspektor shvatio o kakvom je radniku riječ.Moja sugovornica veli da je inspektor korektno obavio zadatak, nije našao ništa nezakonito niti da se radnici maltretiraju, pa je otišao u svoj ured napisati izvještaj. Unatoč zakonskim preprekama uspjela se riješiti lošeg radnika, a svojim joj je savjetom pomogao inspektor. Predložio joj je, pod uvjetom da ne kaže da joj je on to rekao (i zbog toga ne smijemo spominjati imena u ovoj priči), da na mjesto tog radnika koji je na bolovanju primi isključivo u stalni radni odnos novog radnika (bez probnog roka na određeno), a kad se ovaj vrati, da se ustanovi kako je jedan od njih dvojice višak i da ga se otpusti. Tako je i učinila i veli da je jako zadovoljna novim radnikom i zahvalna je inspektoru na pomoći.