Ako srbijanski ministar privrede Saša Radulović dobije nogu zbog ‘radikalnosti‘ svojih namjera, mogli bi ga uvesti u Hrvatsku. Isti recept za više-manje iste probleme.
Bilo bi zanimljivo konačno vidjeti kako bi izgledala država (i društvo) u kojem zaista vladaju one poznate dosadne floskule – tržišna ekonomija, poticajno poslovno okruženje, pravna sigurnost, jasne procedure i institucije koje rade u korist građana. Kod nas, a očito i u susjednoj državi proizašloj iz zajedničkog bivšeg sustava, od udžbeničke demokracije i kapitalizma još ni d ni k, osim, naravno, nekih loših koruptivnih hibrida i mutacija.
No, samo je jedna mala prepreka na putu tom potencijalnom kadrovskom transferu – ni ovdje nitko (upravljači i uhljebi kojima odgovara stanje kakvo jest) ne želi stvarne promjene. A stvari zvuče prilično jednostavno. ‘Institucije sustava moraju u okviru zakonskih nadležnosti samostalno donositi i provoditi odluke i raditi u najboljem interesu građana zemlje‘. Melem za uši. I prosto da ne može prostije.
Problem je što, eto, živimo u zemljama koje niti su izgradile institucije sustava, a one koje kao jesu, probušene su i privatizirane do bola. Neizgrađenost institucija te promašena ekonomska politika koja se bazira na javnoj potrošnji, uvozu i državnim subvencijama, problemi su o kojima Radulović već dugo uporno piše, a sada bi ih kao ministar gospodarstva trebao riješiti ili barem pokušati postaviti stvari na svoje mjesto.
Sličnost problema tamo i ovdje je ogromna. Fundamentalna sistemska greška je ista. ‘Ako napravimo sistem u kojem će poduzetnici moći plasirati svoje ideje i ostvariti ih, uspjeli smo. To što će oni izmisliti i smisliti nadilazi sve što ministar i državna administracija mogu smisliti. Rješenje su građani, a ne država.‘ Kratko i jasno kaže srbijanski ministar.I nema državnih strategija niti planova koji mogu napraviti bolju stvar za poduzetnike, a onda i za sve ostale, nego skinuti im se s grbače i pustiti ih da žive i rade. Da ne bi bilo zabune, uloga države je i dalje velika i nezamjenjiva, ona postavlja okvir i pravila igre. Neće odmoći, niti će joj tko zamjeriti, ni ako se na visokoj političkoj razini angažira za svoje gospodarske interese. No, na svakodnevnoj razini, niti ona treba gušiti poduzetnike niti se oni njoj trebaju obraćati kao svemoćnom rješavatelju problema.
Na temu raznih subvencija kojima se na silu žele spasiti postojeće kompanije i(li) privući nove, po mogućnosti strane Radulović također ima jednostavno rješenje – ‘mora se shvatiti da je najbolja subvencija smanjenje poreznog opterećenja. Kao prvo, nije diskreciona, ide svima i stvara preduvjete za pozitivnu selekciju. U ekonomiji je ta selekcija nužna, neke će kompanije nestati, neke nastaviti. I to je normalan dio ekonomskog sustava. Ako spašavate svaku tvrtku, nemate tržišta‘.
Suprotno smjeru kojim je na početku krenula aktualna hrvatska Vlada, da bi kasnije počela mantrati o privatnim investicijama koje bi kao trebale pasti s neba u zemlju gdje se svako malo mijenjaju zakoni, porezi probijaju nove visinske granice, a svi gledaju kako će te koji donose novac što brže i bolje pokrasti, Radulović nema iluzija o državnim investicijama. ‘Investicije i izvoz će biti pokretač i to u privatnom sektoru. Nekoć smo imali ideju da državni sektor može biti pokretač investicija, no u praksi to ima katastrofalne rezultate. Država je dokazala da to ne zna raditi.‘
I tako dalje i tako dalje....Ljudi sa sličnim idejama ima i u Hrvatskoj. Koliko smo daleko od suštinskih promjena govori i to da nitko sličan u Hrvatskoj ne može ni postati ministar kamoli pomisliti da bi nešto od toga mogao i napraviti. Ah, da, vjerojatno se još nisu učlanili u neku političku stranku. Mi smo, osim parazitskom sustavu još vjerni i partijskim imenovanjima. I to je još jedna prepreka čak i kad bi htjeli uvesti susjednog ministra.