Prvo se potiho, u novinama, na televiziji, kroz usputne razgovore uživo s prijateljima i kolegama, u nekim europskim zemljama počelo postavljati pitanje ‘Zašto bi mi?‘
Zašto bi mi koji smo odgovorni, štedljivi i radišni plaćali za te PIGS koje su se besramnom krađom i ljenčarenjem doveli u stanje u kojem jesu. Zašto bi vrijedni i racionalni Finci, pitaju se, plaćali dugove nekih osunčanih Mediteranaca i opijenih Iraca. Argumenti eurofila su jasni, a najuvjerljiviji su oni koji plaše posvemašnjim kaosom koji bi zavladao eurozonom u slučaju njenog raspada, no pitanje je više nego na mjestu - zašto bi to oni radili? Shit happens, odgovorio bi im naš prvi potpredsjednik vlade.
No, sada su se ta pitanja, ne samo potiho, nego vrlo jasno, glasno i javno, počela iznositi na najvišim razinama. Talijanski premijer Mario Monti u intervju njemačkom Der Spiegelu izrazio je zabrinutost zbog napetosti povezanih s krizom koje neke zemlje potiču na bunu protiv drugih. Konkretno, problematične zemlje u koje se dobrim dijelom ubraja i Italija ne vole baš ‘bahati i arogantni‘ stav Njemačke koja je preuzela ulogu strogog europskog disciplinatora. Ako je Monti javno upozorio da je zabrinut zbog neprijateljstva koje Talijani osjećaju prema Njemačkoj i njenoj bahatosti u upravljanju dužničkom krizom, onda je ulično usijanje očigledno vrlo blizu. Stav Grka nije potrebno ni spominjati.
Ne ulazeći u to, tko je i koliko kriv, a tko prav, činjenica je da se Europa ‘psihološki‘ udaljila. To pak, kako već neko vrijeme upozorava poznati slovenski ekonomist Jože Mencinger, nedoljivo podsjeća na ‘jugoslavenski sindrom‘ gdje je svatko svakome (bio) za nešto kriv. Bogatiji smatraju da je nepravedno to što ih siromašniji iskorištavaju za krpanje svojih rupa i pokrivanje nesposobnosti, dok ovi potonji prve optužuju, opet za iskorištavanje. Nijemci se žale da moraju plaćati ono što su Grci bezumno trošili, a Grci će uporno ponavljati da su za sve krivi Nijemci. Mencinger, koji je puno puta bio u pravu, smatra da je takvo ozračje vrlo opasno. Monti se očigledno slaže. Što o tome misli Merkel još ćemo vidjeti.Doduše, u svemu tome treba biti i oprezan. Slovenci su se tako među prvima i prilično glasno bunili kada je trebalo izdvojiti novac za spašavanje Grčke. Promptno su izračunali koliko je to eura po glavi svakog Slovenca i pitali se ‘Zašto bi mi to plaćali?‘ Igrom sudbine sada bi im se moglo dogoditi da se nađu s druge strane ovog pitanja.
A Hrvatska? Pa sve je izglednije da bi vic o tome kako se EU počinje raspadati kako u nju počnu ulaziti Hrvatska i istočniji ex YU susjedi, mogao postati stvarnost. Urnebesno apsurdno za zemlju koja gotovo ni u čemu, osim nastojanja da uđe u tu ‘tvorevinu‘ nije bila toliko savjesna i vrijedna. No, kakvi vjetrovi pušu, teško da ćemo imati priliku stati u red i naći se oči u oči s prijekorni pogledima sjevernjaka koji pitaju ‘Zašto još i njima...?‘. Možda bi im to zaista bila kap koja prelijeva čašu.