Čitam vijesti o navodnoj i možebitnoj upletenosti finske Patrije u davanje mita u Hrvatskoj. Slično kao što je radila u susjednoj uljuđenoj Sloveniji. Većina naslova je s upitnikom. Profesionalno, sasvim korektno jer se očito još ništa nije dokazalo već se samo sumnja i istražuje. Grozim se suda svjetine utjelovljene i u poznatoj poslovici ‘kadija te tuži, kadija te sudi‘ i zato mi je to pomalo teško reći, ali, ne izazivaju li u ovom slučaju atributi upitno i navodno u dotičnim naslovima reakciju: Ma dajte, molim vas! Kolike su šanse da je Patria za isti posao nudila mito u Sloveniji, a da nije u Hrvatskoj? A kolike su onda šanse da su slovenski političari primili mito, a da su hrvatski to s gnušanjem odbili?
I to 2007. u jeku svih groznih korupcijskih afera koje se danas dijelom raspleću. Zaista je teško povjerovati i Vlatku Cvrtili, članu Povjerenstva koje je tada odlučivalo o nabavci oklopnih vozila za MORH, kad kaže da se nitko ne bi igrao sa sudbinom i interesima države, riskirajući ulazak u NATO (?!) Možda sam nešto propustila, pa ne shvaćam da je jedino NATO našim političarima svetinja....Iskreno, voljela bih kad bi se pokazalo da je priča s Patrijom i MORH-om potpuno čista i kad bi to simbolično obilježilo ulazak u novu godinu.
Patria i njena oklopna vozila koja su nam, eto, pomutila sliku bezgrešnih i uzornih Skandinavaca samo su me podsjetila na nešto što mi se već neko vrijeme mota po glavi. Što se dogodilo sa Slovencima? Zar oni nisu naši europski susjedi kojima zavidimo na političkoj i nadasve ekonomskoj pameti i sposobnosti. Uređeni, kultivirani i napredni. Htjeli bi biti kao oni, iako će neki skrivajući vlastite komplekse prezrivo odbaciti takve tvrdnje.
Dakle, osim što se slovensko ekonomsko čudo počelo rastakati zadnjih godina zbog promjene ekonomske politike koja ih je počela vući na, nama dobro poznati, put dužničkog ropstva, na površinu su počele isplivavati i korupcijske sklonosti zapadnih susjeda. Nekolicina tajkuna kojima se omogućilo da u sprezi s politikom ovladaju ogromnim bogatstvom nisu stala na tome jer je pohlepa zeznuta stvar. Sada kad su se, pod utjecajem globalne krize, počela događati ozbiljnija urušavanja i u korporativnom i financijskom sektoru pa Slovenci moraju i prodavati svoje godinama ljubomorno čuvane perjanice i uzdanice.
Sve ih je to toliko zbunilo da su počeli gledati preko naše granice. Fascinira ih, naime, hrvatska borba protiv korupcije. Došlo je do toga, kaže mi kolega iz Slovenije, da svaki drugi dan na televiziji imaju emisije i okrugle stolove o tome kako bi se trebali ugledati na susjede glede obračuna s korupcijom. Posebno ih veseli dio o oduzimanju imovine. Poznavajući Slovence, nakon prvotnog šoka, oni bi to trebali uredno i precizno izvesti.