Ovo je moj posljednji blog u ovoj okrutnoj godini. U trenutku dok glazbeni i filmski kritičari izrađuju liste albuma te filmova godine i desetljeća, poslovnim novinarima preostao je prostor za rezimiranje nimalo blistave gospodarske stvarnosti. I dok kolege iz kulture još uspješno pronalaze razloge za optimizam, nama uza zalogaj Panettonea, ostaje samo da ih zavidno promatramo.
Dosad smo, na žalost svih nas, bili prilično točni u predviđanjima ekonomskih događanja koja su nas pogodila u posljednje vrijeme. Budući da i prošlost i sadašnjost ostavljaju gorak okus u ustima, bavit ću se budućnošću. Ionako se sve teme nepogrešivo ponavljaju. Od korumpirane vlasti kao teme mnogih laureata s lista knjiga godine, do nove forme tisućugodišnjeg nepovjerenja između Hrvata i Mađara. U skladu s kapitalističkim načelima, burza i ugovor umjesto bojnog polja i jezičnih pitanja.
Ipak, pozitivne primjere treba tražiti i ne odustajati od njih. Recimo, Panettone. U koji god dućan mješovitom robom ušli ovih dana teško ćete mimoići ovaj božićni proizvod. Nama susjedni narod, na glasu kao kreativan, ali lijen, s prekrasnim gradovima, velikim regionalnim različitostima i bogatom baštinom, dobrim nogometom, tradicijom vina i zdrave kuhinje, unatoč Jadranskom moru na kojem leži, osjetilo je potrebu izgraditi priču oko konzumne robe neobične ekonomske pojave. Radi se, naravno, o Italiji i pekarskom proizvodu s nevjerojatnim oscilacijama u godišnjoj potrošnji, Panettoneu. A priča je božićna, uspješna, prštava i lako bi se mogla nastaniti pod hrvatski bor čuvanja integriteta i borbe za prosperitet. Ako ga ikad budemo imali.
Dakle, daleke 1927. Ruggero Bauli započeo je pekarski biznis u Veroni. Danas je korporacija Bauli, i dalje u obiteljskom vlasništvu, najveći svjetski proizvođač talijanskog ponosa, božićne poslastice u obliku slatkog kruha s groždicama i kandiranim voćem. Iako je riječ o prilično banalnom proizvodu (svaka čast tradiciji i svoj specifičnosti pripreme) koji se, k tome, troši samo za vrijeme Božića i Nove godine, Bauli i Panettone su svjetski brend. U brojkama, Bauli godišnje okrene pola milijarde eura. Od proizvoda koji se doživljavao samo u sjevernoj Italiji panettone se prometnuo, zajedno s brojnim izvedenicama, u poželjnu metu globalnog diva poput Nestlea koji je desetak godina bo vlasnik najstarijih talijanskih marki panettonea - Motta i Alegmana. No, Talijanima vrag nije dao mira pa je Bauli lani otkupio od Nestela te tvrtke i vratio ih u okrilje domovine.
Možda bi se ovdje mogla povući paralela s pokušajem vraćanja Ine u hrvatsko vlasništvo. Međutim, gdje je počela odmah i staje svaka usporedba jer niti smo mi Talijani niti su naša nafta i plin Panettone. Ali ne moramo biti čak ni ‘pretenciozni’ pa misliti da je proizvodnja i prodaja nafte nešto u čemu smo dobri. Neka to rade pametniji Mađari. A mi bi mogli, dok se vodi čudna bitka protiv odjednom vrlo nepoželjnih Mađara u Ini, možda mogli smisliti barem jedan jedini, makar tako ‘banalan’ hrvatski proizvod koji će biti prepoznatljiv globalno. Ne u istočnom susjedstvu nego u cijelom svijetu.