Da se radi rang listi najkorištenijih riječi u javnom, posebno poslovnom, diskursu restrukturiranje bi vjerojatno bilo u samom vrhu. Unatoč kobasičastoj formi i puno slova r.
Ništa čudno, s obzirom na vrijeme u kojem živimo. Još možemo biti i sretni da se sve još samo restrukturira, a ne pokapa. S druge strane, restrukturiranje je oduvijek trebala biti tema i pozadina svih procesa. Nešto što se kontinuirano radi, a da se to niti ne primjećuje. Da je bilo tako vjerojatno bi posljedice krize sada bile puno lakše, a riječ s puno r manje strašna.
Budući da nije tako, restrukturiranje je unazad nekoliko godina postala zvučna riječ, gotovo poštapalica, koja najčešće znači da slijedi neki kopernikanski obrat s lošim posljedicama. Posebno je intersantno restrukturiranje u državnim poduzećima, gdje se uprave sigurno mijenjaju s promjenom vlasti, a koji put i u međuvremenu, ovisno o tome tko je u kakvoj milosti ili nemilosti. A sa svakom promjenom na vrhu kao prvi potez dolazi: Restrukturiranje. Nije da većini tih tvrtki ono ne treba, dapače, no čini se da je taj pojam postao paravan za nečinjenje i odgovor na sve. Na bilo koje pitanje o poslovanju, odgovara se: “U tijeku je izrada programa restrukturiranja”. Na pitanje direktoru koji je na čelu uprave izbrojio nekoliko mjeseci (nekad i godina) što je dosad napravio, odgovor je: “Radimo na programu restrukturiranja koji će to, to i to”. Ako nije restrukturiranje, postoji i drugi as iz rukava - strateški plan za sljedećih xy godina. To je, kako se dade zaključiti iz samog naziva, dugotrajan i studiozan posao za koji treba vremena i čiji će se spasnosni vizionarski efekti vidjeti nekad u budućnosti.
Nejasno je i zašto baš svaka nova Uprava kreće od Adama i Eve. Kao da prije njih ništa nije postojalo, a apsurd je tim veći što su i njihovi prethodnici odreda radili sveobuhvatne ‘slike stanja’ i ‘programe restrukturiranja’. No, dobro, nisu to napravili novi direktori, a oni znaju najbolje i sad je to njihov posao. Da ne kažem pretešku riječ odgovornost. To što se situacija dubinski snima nekoliko mjeseci govori pak o težini njihovog zadatka. Da se to napravi brzo izgledalo bi kao neki jednostavan, bezvezan zadatak.
Novi šef HŽ-a Rene Valčić je tako predstavio mega plan restrukturiranja koji bi trebao dobro protresti temelje nepopravljivog državnog gubitaša. No, isto to je donedavno, naizgled vrlo ozbiljno, radio njegov prethodnik Zlatko Rogožar. A kladim se da je i Zoran Popovac spominjao neko restrukturiranje. Ako su ti planovi i programi bili u pisanom obliku HŽ-u će trebati jedna od zgrada samo za te materijale koji nikada nisu doveli do nikakvog rezultata. Onda Podravka. Novi predsjednik Uprave Zvonimir Mršić, koji je dugo sanjao tu poziciju, shvatio ju je očito kao zadatak života. Tek bi krajem godine trebao biti gotovo petogodišnji strateški plan što znači da će za to biti potrošena gotovo cijela prva godina mandata dok u međuvremenu pada prodaja i profit. Što radi novi predsjenik Uprave Đure Đakovića? Pa sveobuhvatni program restrukturiranja. I tako dalje... Ako se tako nastavi kod nas će biti eksperata za restrukturiranje i strategiju za izvoz. Konkretni poslovni rezultati su precijenjena stvar.