Portugalski premijer Pedro Passos Coelho šokirao je javnost i svoje kolege političare kada je početkom godine pozvao sunarodnjake da emigriraju jer se u njihovoj zemlji situacija neće tako skoro popraviti. Ljudski iskren i politički ne previše pametan potez, jer čemu se ima nadati zemlja ako iz nje odu oni koji bi je trebali izvući iz gliba
Ne treba puno pogađati tko je prvi poslušao premijera. Mladi i obrazovani koji najprije i najjednostavnije mogu pronaći posao negdje drugdje. A upravo su oni zadnji za koje bi neka normalna zemlja poželjela da odu. Istraživanja su očekivano pokazala da su za odlazak u inozemstvo najzainteresiraniji mladi između 25 i 34 godine. Plaće koje primaju portugalski radnici dramatično su se smanjile, a gotovo svaka mlada osoba koja je nedavno završila fakultet poznaje više visokoobrazovanih vršnjaka koji su napustili zemlju nego onih koji ostaju. Rezultat je to da oni koji odlaze sa sobom nose znanje i ambicije, a Portugal ostavljaju u još većem siromaštvu i besperspektivnosti. Slično je u susjednoj Španjolskoj. Dok su u 19. stoljeću odlazili kao kolonizatori u Ameriku sada svakog mjeseca nekoliko tisuća mladih Španjolaca odlaze trbuhom za kruhom. Što dalje od stare Europe - u obje Amerike, Australiju, sve do crne Afrike. Argentina navodno svakog mjeseca udomi više od 1200 španjolskih useljenika, a demografi procjenjuju da će Španjolska ubrzo ostati bez milijun stanovnika. Stotine tisuća Portugalaca preselilo je u bivše kolonije gdje nema jezične barijere, brzorastući Brazil i naftom bogatu Angolu. Tipični emigrant je, pokazuju primjeri iz ovih dviju zemalja, muškarac između 25 i 35 godina, često inženjer, arhitekt ili IT profesionalac.Kako kaže statistika, u Portugalu broj nezaposlenih mladih ljudi premašuje 30 posto, dok je u Grčkoj i Španjolskoj nezaposleno čak 51 posto mladih!S druge strane, najmanje nezaposlenih mladih i obrazovanih je, pogađate, u Njemačkoj. Niti osam posto, a ne zaostaju puno ni Austrija i Nizozemska. Njemačka je, k tome, jedina država koja je smanjila nezaposlenost mladih. Ne da iz Njemačke takvi profili ne odlaze (bar ne u značajnijem broju) već Nijemci u portugalskom tisku objavljuju natječaje za radna mjesta čak u nekim svojim gradskim upravama.Iako se za boljim životom iz Europe sve više ide preko oceana, ove su europske zemlje također odredišta za velik broj mladih iz tzv. periferne južnjačke Europe, što jasno ilustrira kakva budućnost čeka koju od ovih zemalja. Dok iz ionako siromašnih zemalja kvalificirana radna snaga odlazi, u Njemačkoj raste potreba za inženjerima, liječnicima, tehničkim stručnjacima itd. Zaključak? Siromašni Portugal i sve siromašnija Španjolska postaju sve beznadnije zemlje, a razvijena Njemačka biti će još bogatija i jača. Ne treba biti pametnjaković iz MMF-a da se zna da Portugal i Španjolska, da ne govorimo o Grčkoj, neće moći vraćati dugove ako ne bude rasta gospodarstva. A tko će generirati rast u praznoj, zapuštenoj i siromašnoj zemlji ako odu najbolji kadrovi?Da ne bi ostali uljuljkani u iluziji kako je kod nas dobro, statistika pokazuje da smo, statistički, u istoj situaciji kao oni s ‘periferije’. Hrvatska stopa nezaposlenosti mladih približila se 40 posto. Dakle, u samom smo vrhu pa se priče kakve čitamo iz Portugala i Španjolske mogu očekivati i iz Hrvatske. Od 330 tisuća nezaposlenih, 130 tisuća je mladih, a kako pokazuju neka istraživanja, više od polovice mladih obrazovanih ljudi ne vidi svoju budućnost u Hrvatskoj. No, naši političari misle sasvim drugačije od portugalskog premijera. Ne da ne savjetuju iseljavanje nego su uvjereni da nitko, kamoli mladi i obrazovani, neće otići iz Hrvatske jer je primjerice ministar Mrsić smislio da mogu raditi za 1600 kuna dok ne nađu stalni i dobro plaćeni posao, a uz to će i građevinsko-energetski investicijski ciklus ministra Čačića i porezne reforme ministra Linića pokrenuti zemlju pa će se i Hrvatska naći na meti mladih i obrazovanih Portugalaca i Španjolaca.