Ne, nisu namijenjeni golubovima. Šiljci s gornje fotografije namijenjeni su – ljudima. Beskućnicima.
Osvanuli su po raznim mjestima u Londonu, uglavnom bogataškim kvartovima. Svijet je ostao ‘zgrožen‘. Toliko da su nevjerojatnih nekoliko dana fotke kružile društvenim mrežama. Uz potrebnu dozu gađenja prema takvoj ideji. Ali, avaj, onda je počeo nogomet. I onda je lopta preuzela sav javni prostor. I pokoja gola stražnjica. Doduše, koji dan poslije odmah su osvanule i fotografije koje pokazuju kako društvo brine o onima bez krova (u Kanadi). Ali to ne umanjuje gadljivost cijele stvari. Da, malo ćemo biti šokirani, malo ljuti, više nabrijani, ali sutra ionako stiže neka nova (gadljiva) vijest.
U međuvremenu, kako početak – i ishodište! – krize padaju u zaborav, žestoko jača mantra o nabijanju uzroka krize na račun šljakera. Globalno. Jer su radnici: nedovoljno obrazovani, manjkavo konkurentni, nikako nabrijani na natjecanje, nespremni biti efikasni, produktivni, normirani, neinteligentni su, blesavi, glupi. Posebno Hrvati kojima je izmjerena inteligencija na dnu neke tamo ljestvice. O mjerenju i svođenju čovjeka na broj, bilo kakav i bilo čega, već sam pisala. Nema smisla uvjeravati da je čovjek štošta, ali broj – nije. Mene takve brojčane ‘analize‘ ljudskog bića podsjećaju samo na jednu – logorašku – stvar!
Vjerojatno nema smisla uvjeravati ni da nismo lijeni. Da, priče o susretu s birokracijom svatko od nas ima i sve su antologijske. Ali možete li na temelju toga zaključiti da su svi do jednoga zaposleni u državnom sektoru lijeni? Ja se to ne usudim. A o radu u privatnom sektoru i ‘nevjerojatnoj nefleksibilnosti‘ tržišta rada koja tako odbija investitore ne bih trošila riječi. Tek nekoliko primjera. Sestrična se lani u rujnu zaposlila u Mediki. Ne uspijevamo se družiti jer posljednjih tjedana radi prekovremeno, od 8 do 19-20. Prekovremeni joj nisu plaćeni. I ne može umjesto toga dobiti slobodne dane. Kaže da je dobila samo tjedan dana godišnjeg (odmah mi je zaiskrilo onih 6 mjeseci rada nakon čovjek ima ljudsko pravo na ono što JEST godišnji), iako ima dvogodišnju curicu koja majku uglavnom ne vidi.
Kako je to moguće, snebivam se? I onda mi kaže da ju je zapravo iznajmila jedna od agencija za posredovanje u zapošljavanju! Susjed zaposlen u Atlanticu ovaj je tjedan na godišnjem. Provodi ga, gdje drugdje, nego u Zagrebu. Naknadno će mu javiti ima li prostora da na godišnjem ostane i drugi tjedan. Njegova supruga radi u državnom HBOR-u. I radi od petka do svetka. Bivša ministrica financija u jednom mi je razgovoru priznala kako ima ljudi koje, ma što učinili i kakvi god neradnici bili, jednostavno ne može otpustiti. Ali takvih je nekolicina. Svi ostali u ministarstvu vuku kao konji. Pa gdje su onda svi ti silni lijeni Hrvati koji sprječavaju uzlet BDP-a?Ali, ako baš hoćete ‘analitičke‘ brojke, evo ih nekoliko. Ha-Joon Chang, profesor ekonomije na Sveučilištu Cambridge i autor svjetskog bestsellera ‘23 Things They Don‘t Tell You About Capitalism‘ kaže ovo: Od početka krize u eurozoni, Grke se ocrnjuje i karakterizira kao lijene ‘parazite‘ koji žive na račun radišnih Sjevernjaka.
Međutim, Grci u prosjeku rade dulje nego radnici u bilo kojoj drugoj zemlji razvijenog svijeta osim Južne Koreje. Grci zapravo rade 1,4 i 1,5 puta duže od navodno radoholičarskih Nijemaca i Nizozemaca. Talijani također prkose mitu o ‘lijenim Mediterancima‘ budući da vremenski rade isto kao i Amerikanci te 1,25 puta duže od svojih njemačkih susjeda. Te brojke ukazuju na to da problem Mediteranskih zemalja eurozone nije radna etika nego produktivnost. A tko je to odgovoran za produktivnost?
Dakle, pristajemo da nas tretiraju kao lijeni ološ. Pristajemo da se poput bijesnog psa bacamo na konkurenciju ne bi li je zgazili u startu. Zbog plaće koja jedva pokriva režije. Pristajemo da nas u svim trgovačkim centrima tretiraju kao lopove. Koliko ste se puta crvenjeli zato što je ono kontrolno čudo na ulazu upozoravajuće zvonilo na krađu? Koliko je to ljudi koji bi pokrali ono odjevno precijenjeno smeće koje nam prodaju pod ‘ultimate fashion‘? 0,1%? 1%? 10%? I zbog toga većinu proglašavaju kradljivcima? Zar se ne osjećate neugodno što vas kamere snimaju na svakom koraku? Pod izlikom očuvanja javnog reda i mira? Ne smeta vas što policija i/ili ovrhovoditelji mogu upasti u vaš privatni prostor i vaš privatni život kada im padne napamet?
OK vam je kada se vaši ‘gazde‘ kite nazivima bogova i vaših hranitelja? Super vam je što vas korporacije, koje žive samo i jedino na masovnoj potrošnji, truju ‘hranom‘, zrakom, lijekovima, uvjerenjima? Nemate problema s time da vas društvo od školske dobi uči na vječito ‘ratovanje‘, da budete bijesno konkurentni, pametni, inteligentni, jer ako ne pojedete prvi bit ćete pojedeni? Ili barem luzer? Još vas ne smeta činjenica da je ekonomija postala ‘znanošću‘ koja je sama sebi svrhom? Dok su ljudska bića, sa svom svojom (ne)svjesnošću tek sredstvo, alat, stroj koji jamči da će ekonomska mašina i dalje mljeti ljudsko meso? Još jednom – nešto tako imaginarno neznanstveno poput ekonomije stavili smo ispred vlastitih života, života svoje djece, beskućnika, ljudskosti!? I, poput žabe ubačene u hladnu vodu i lagano zagrijavane do potpunog kuhanja, vjerujete u bajke da je na ograničenoj planeti, s ograničenim resursima moguć beskrupulozni beskonačni rast???
Dobro došli u vrli, novi svijet. Još vam nisu narasle magareće uši?