09. rujan 2016.

Milanović stabilnim tečajem poručuje na koje industrije ne računa

Valutni tečaj, kamatnjak, porezna opterećenost i regulatorna presija glavni su egzogeni, nekomercijalni čimbenici konkurentnosti. Njih određuje država. Ti čimbenici,  uz interne, koji ovise o poduzetnicima i potječu od njih, zajedno s proizvodom sa svim obilježjima te poduzetničkim menadžerskim i marketinškim vještinama, kumulativno determiniraju poslovanje i financijske rezultate svakog poduzeća. Općenito se smatra da su egzogeni činitelji ključni za uspjeh poduzeća. Interni teško mogu nadoknaditi eventualan  negativni doprinos egzogenih. Od svih tih čimbenika tečaj nacionalne valute, najvažnije pojedinačne cijene u ekonomiji jedne zemlje, najopćenitiji je i pogađa sve gospodarske subjekte.

Ples po rubu profitabilnosti

Kako će pojedino poduzeće ili pojedina industrija proći u tom  spletu silnica, ovisi o specifičnoj situaciji svake industrije i tvrtke. Silnice djeluju kumulativno. Primjerice, jedno poduzeće ili industrija može imati superiorni novi proizvod u uzlaznoj fazi zrelosti s kojim može postići visoku cijenu i ostvariti dodanu vrijednost dovoljnu da nadoknadi relativno više kamatne stope, poreznu opterećenost i aprecirani tečaj te posluje s dobiti. Primjerice, čini se da je danas takav slučaj s našom informatičkom industrijom. Mnoga poduzeća ili industrije to, međutim, ne mogu, isplaćuju male plaće, traže poticaje i potpore... plešu po rubu profitabilnosti, a u najgorem slučaju gase proizvodnju. Tu su kod nas poljoprivreda i tradicionalne industrije drvna, tekstilna, metaloprerađivačka, uglavnom one u kojima imamo najviše zaposlenih. Prenesimo to na svoju stvarnost, u predizbornu raspravu. E, tu bi bilo dobro da imamo objektivan pokazatelj koji bi nam rekao kako stojimo s tim determinantama. Kompozitni indeks kao što je, recimo, ‘Doing Business‘ Svjetske banke o kvaliteti poslovnog okružja ili DESI Europske komisije o stupnju digitalizacije zemalja, koji bi nam objektivno i zorno pokazao kako stojimo, odnosno koji su trendovi u navedenim determinantama. To nemamo, nego to, u različitom obuhvatu, mjeri i kvaliteti, ispunjavaju ekonomski programi političkih stranaka. Svi donekle konstatiraju da naša poduzeća posluju u težim uvjetima od onih u nama konkurentnim zemljama. Imamo više kamatnjake, višu poreznu opterećenost i jaču regulatornu prisilu.

Nerealna obećanja

U vezi s tim, naravno, nude se realna i nerealna obećanja o poboljšanjima, kao što su smanjenje poreza i parafiskalih nameta, povoljnjnije kamatne stope, smanjenje regulatorne prisile, odnosno povećanje prostora za samostalno odlučivanje poduzetnika, bolje sudstvo itd. Međutim, o kunskom tečaju, koji je univerzalna determinanta uspješnosti poslovanja, a tako i zaposlenosti, uz iznimku Živog zida i profesora Ivana Lovrinovića, malo je rasprave ili je pak kao u slučaju predsjednika SDP-a Zorana Milanovića bila potpuno promašena. Prisjetimo se, kunski tečaj kune bio je glavni sastojak Mostova ekonomskog programa na prošlim izborima, ali odmah nakon izbora Božo Petrov potpuno je zaboravio taj dio programa, a Lovrinović konzekventno istupio iz Mosta. Milanović pak, iako i SDP-ov program govori o deprecijaciji, na tu se pomisao obrušio kao kobac zaključivši  da ne želimo biti jeftina izvozna ekonomija. Iz toga slijedi da kao i do sada želimo biti uvozna ekonomija s precijenjenom kunom. Tako je poslao poruku svim industrijama koje po prirodi, stupnju zrelosti i tehnološke opremljenosti te položaju u međunarodnoj konkurentskoj utakmici uz dani tečaj ne osiguravaju dovoljnu dodanu vrijednost da se na njih baš i ne računa. Da, ali onda su i radna mjesta u inozemstvu, a domaći radnici na burzi rada ili odlaze trbuhom za kruhom u bijeli svijet. Da o strateškim aspektima samodovoljnosti, primjerice u hrani, i ne govorimo. Dakle, kad je kunski tečaj u pitanju, ništa novo. Koalicija okupljena oko Živog zida vjerojatno će dobiti nekoliko mandata, ali daleko je to od kritične mase koja bi izazvala kakvu promjenu u paradigmi zabetoniranog apreciranog tečaja. Golem dio sabornice bit će sklon održavanju postojećeg stanja na tom području, odražavajući interese svih kojima precijenjena kuna odgovara. A to su i država, i banke, i uvoznici, pa i velik dio stanovništva te svi izvoznici u Hrvatsku. Svemu tomu na ruku će ići sadašnja euforija političara zbog napokon pozitivnih makroekonomskih pokazatelja, posebno u izvozu i prihodima od turizma, iako su oni većinom posljedica povoljnih vanjskih okolnosti čije je trajanje nepredvidljivo.