08. siječanj 2015.

Glasujmo novčanikom - kupujmo europsko!

Branimir Kovač
Branimir Kovač

Niti ovog prosinca nije bilo moguće izbjeći reklame mobilnih operatera sa ‘nevjerojatnim‘ ponudama, koji su igrali na blagdansku kartu kada smo svi spremni lakše potrošiti novac teško zarađen tijekom godine. No jedno je trošiti, a drugo je dozvoliti da te deru preko svake razumne granice. Srećom, za razliku od svih prethodnih godina sada smo na jedinstvenom europskom tržištu i – imamo izbora.

Način na koji su teleoperateri u Hrvatskoj u zadnje vrijeme počeli predstavljati svoje ponude klasičan je primjer pokušaja zbunjivanja kupaca, koje ove tvrtke doslovce tretiraju kao da su ovce spremne za šišanje. Nekoć je bilo jednostavno – određeni mobitel ima cijenu, a ako se odlučite na neki od pretplatničkih modela i potpišete vjernost na 12 ili 24 mjeseca ta se cijena smanjuje ovisno o vremenu i visini mjesečne pretplate. Jasno i pošteno.

Sada je, međutim, postao običaj da se cijena određenog mobitela rastavlja na fiksni dio koji se plaća odmah, dok se ostatak cijene plaća u mjesečnim iznosima. Dakle, mjesečno plaćate ne samo pretplatu nego i preostali iznos cijene uređaja – a svaki od ta dva iznosa navodi se odvojeno. Ta praksa omogućuje telekomima da istaknu praktično bilo koju cijenu mobilnog uređaja koja na prvi pogled može izgledati povoljno, no kad se zbroji cijeli iznos ispadne nešto sasvim drugo.

Takvim navođenjem razlomljenih cijena očiti je cilj zamutiti vodu i kupcima otežati snalaženje. Nekoć se ukupni mjesečni iznos jednostavno nazivao pretplatom, no da je tako ostalo bilo bi vidljivo kako su cijene danas znatno nepovoljnije nego godinama unazad.

Jasno mi je da telekomi posluju slabije nego prije i da se od nečega mora živjeti, no problem je u tome da su cijene u Hrvatskoj toliko bahato postavljene da čak niti ova strategija to ne pomaže sakriti.

Uzmimo za primjer iPhone 6 kao najtraženiji top model tijekom blagdana. Na relevantnim europskim web shopovima (čak i u zemljama sa visokim PDV-om) ovaj se mobitel tijekom popustima izdašnog prosinca, zajedno sa cijenom dostave u Hrvatsku, mogao kupiti jeftinije nego identičan model kod domaćih mobilnih operatera, i to bez obveze dodatnog mjesečnog plaćanja pretplate! Obvezivanje na pretplatu, koliko ja razumijem stvari, trebalo bi pojeftiniti ukupnu cijenu uređaja, a ne poskupiti ga. Ili možda nešto propuštam?

Naravno, mnogi će kupci – zasigurno i većina njih – još uvijek biti skloniji kupovini u Hrvatskoj. Jer: što će biti ako se uređaj pokvari, kako ostvariti garanciju, kakva je sigurnost kupovine i slično. No te se stvari moraju početi mijenjati, sada kada smo konačno na jedinstvenom europskom tržištu i možemo birati između znatno većeg broja ponuda trgovaca bez plaćanja uvoznih nameta.

Evo još jednog svježeg primjera iz vlastitog iskustva. U nedostatku drugih poroka volim se s vremena na vrijeme počastiti dobrim hardverom. Tako sam nedavno odlučio nabaviti novu grafičku karticu za svoj PC, ako koga zanima, nVidijin model GeForce 970. Poanta tog modela na svjetskom tržištu je što je određenu razinu performansi po prvi puta ponudio u posve novom, nižem rangu cijene. To je utjecalo na veliku potražnju i popularnost tog modela, pa tako i u našim trgovinama.

I što su napravili domaći trgovci? Jasno, povisili su cijenu. No nisu je povisili za par postotaka, pa niti desetak posto što bi već bilo puno. Povisili su cijenu za nevjerojatnih 40 posto, odnosno oko 1000 kuna. Istovremeno, u europskim web shopovima kartica se mogla nabaviti čak i po malo nižoj cijeni od one koju je preporučio proizvođač.

To je, dakako, sukob dvaju posve različitih poslovnih strategija – jedne u kojoj je cilj na maloj količini derati kupca, i druge, koja kupcu nastoji ponuditi što bolju cijenu, a zaradu ostvarivati velikim opsegom prodaje. Pa tako svoju robu prodaju na teritoriju cijele EU, a ne samo u lokalnom kvartu, gradu ili državi. Neki će reći kako hrvatski trgovci ne mogu biti konkurentni na europskom tržištu, no moja omiljena hardverska trgovina, u kojoj sam kupio i ovaj proizvod, nalazi se u – Češkoj. Problem očito nije u lokaciji, nego načinu razmišljanja.

A ovo su tek neki od primjera na koje kao kupci u Hrvatskoj nailazimo na svakom koraku.

Ne bih želio da me se krivo shvati. Kada postoji mogućnost da pomažem hrvatsku industriju i hrvatske proizvode, rado ću to učiniti, pogotovo ako je riječ o kvalitetnim proizvodima. Makar bili i nešto skuplji. No u slučajevima kada je riječ samo o preprodaji inozemnih proizvoda, na kojima su domaći trgovci i dalje zamislili uzimati sulude marže bez obzira što smo ušli u EU, nemam se namjeru i dalje dati derati.

Nedavno sam čitao kako će, na temelju iskustva ulaska nekih drugih zemalja na jedinstveno europsko tržište, biti potrebno oko pet godina da se domaći trgovci prilagode novonastalom stanju. Iskreno, ako bude tako još će biti i dobro. Kao nacija skloni smo svim oblicima šišanja, od političkog do ekonomskog. Dok se ne naučimo zauzimati za svoja prava neće biti promjena. Zato treba naučiti pokazati svoj glas i na tržištu. A tamo se glasa – novčanikom.