Od trenutka kad je počelo Europsko nogometno prvenstvo većina žena je pala u drugi plan. Sretnice s više tv prijamnika još i mogu pobjeći od nogometne euforije. One manje sretne, osuđene su na čekanje da to sve prođe, i zabavu lakim štivom - bilo u tiskanom ili internet obliku. Srećom, tu je Holygate.
Čak i u vrijeme kad testosteron doseže vrhunac, i kad se većina muškaraca pretvara u teško prepoznatljive likove koji urlaju pred televizorom na nekog tko ih ne može čuti, jedna žena je uspjela doći na sve naslovnice. Dobro, jesu i još dvije, drugog političkog opredjeljenja i s dosta manje odjeće, ali to je neka druga priča.Mirela Holy zaokuplja pažnju javnosti kao što je to rijetko pošlo za rukom ikojoj ministrici, pogotovo u tako javnosti neatraktivnom resoru. Došla je baš u pravi čas, pa žene koje ne zanima nogomet mogu pratiti razvoj ove drame. Je li ona pozitivac ili negativac? Je li hrabra žena ratnica koja je stala mutnim likovima na žulj ili je jednostavno do bola sklona kisksevima? Smiješta li joj se ili je pomalo paranoična?
Priča ima sve sastojke filma, ako ne za kina, a onda barem za tv. Snažan ženski lik, podosta ekscentričan, koji ljudi ili vole ili mrze. Ljubavnu priču - muža koji izrađuje studije, ženu koja radi u velikoj državnoj firmi i nalazi se na vjetromjetini kad na vrhu dolazi do smjene. Moćnog muškarca, kojem pisci također ostavljaju prostora da ispadne spasitelj gopodarstva, ili se pokaže sasvim drugačiji, puno mračniji. Negativce, o kojima se priča neodređeno, ali uljevaju strah, jer svi slute tko bi mogli biti. Plus, naravno, još mnogo sporednih likova, vrlo živopisnih, povezanih na razne neočekivane načine. Tempo kojim se radnja razvija također je vrlo poticajan, jer iz dana u dan dolazi do obrata i uvode se novi likovi, koji otkrivaju još po komadić priče. Sve u svemu - drznut ću se to reći - bolje od nogometne utakmice. Ma naravno, naravno da nije bolje od nogometne utakmice. Ali uzbudljivo je.