Ubit će me tata, al‘ nisam lajkala Vladu na Facebooku. Nisam, ali kad sam na jednom portalu vidjela vijest da su tamo pitali građane kako bi oni pomogli poduzetnicima, mladima i ženama, otišla sam vidjeti što narod kaže. Bome, narod se, i ovako od oka, čini ponešto, pa...frustriran.
U samo četiri sata od objave pitanja, broj komentara popeo se već na više od 700. Pokušala sam priznajem, pročitati čim više, ali narod je iznenađujuće brz. Pišu brže nego što mogu čitati. Odokativnom metodom, došla sam do sljedeće statistike.Jedan od deset građana uključenih u raspravu jako je, jako ljut što se to pitanje uopće postavlja. Ima tu prostota, frustracije, spominjanja svakojakih životinja, lomača, a bome, i kurziva. Mislim da je on najgori, jer oni koji pišu kurzivom stvarno ne mogu kontrolirati svoju LJUTNJU. Još jedna desetina jednostavno želi kukati. Neki s više humora (‘kad diplomiram, znam da su veće šanse da me otmu izvanzemaljci nego da nađem posao‘), a neki su tu manje uspješni. Dijele se i priče sa suda i paranoične-poluzavjere s navođenjem kojekakvih neobičnih detalja. Ovi komentari manje više su dosadni dozlaboga i onima koji ih pišu, a za čitanje su još gori.
Tu je još nekih desetak posto onih koji pišu jednostavno da bi sudjelovali, pa se onda nađu i prijedlozi poput onog da pola godišnjeg proračuna ulože na kladionicu, jer se koeficijent dva ili tri uvijek nađe ili pak opaska da je plemenski savez bolje organiziran od Vlade. Ipak, po mojoj procjeni 70 posto onih koji sudjeluju u raspravi, stvarno daju komentare. Ozbiljne. S brojkama, postocima, velikim riječima poput deprecijacija, računicama oko trošarine, danima potrebnim za otvaranje tvrtke ili iznosima pojedinih parafiskalnih nameta. Činjenica da svi ti ljudi (od kojih barem dio stvarno zna o čemu govori) pišu po Facebook profilu Vlade potpuno me fascinirala. To su oni koji su lajkali Vladu, na Facebooku sigurno, a vjerojatno i na izborima. Oni žele pomoći i žele da se njihove ideje čuju. Prate što im Vlada po Facebooku piše. Itekako mi izgleda da je dosta njih koji su izdvojili vremena i truda da napišu smislene komentare iz takozvanog realnog sektora.
Nije me to fasciniralo zato što ljudi koriste društvenu mrežu, nedajbože. Radi se o tome da me to ponovno podsjetilo koliko je točno državni aparat inertan i gluh za prijedloge svojih građana. Koliko se poduzetnike točno ne čuje, kad su prisiljeni svoje prijedloge iznositi na Facebooku. Možda sam trebala pomisliti da je dobro što barem tamo pitaju, ali kako čisto sumnjam da će community menadžer Vladine stranice sutra imati hitan sastanak s premijerom da mu prenese prijedloge, nisam to doživjela pretjerano optimistično. I zato sam nakon prilično zabavnih pola sata, napustila stranicu Vlade. Bez da sam je lajkala.