Kako su samo daleko ona vremena kad su se za Božić kupovali parfemi i nakit, a na Novu godinu se išlo na putovanja u inozemstvo.. Od kad je Sanader onomad ukrao Božić (bit će da su ga i zbog toga smjestili u Remetinec. Ove godine, istraživanje kaže, da gotovo polovica Hrvata za Božić neće potrošiti više od 500 kuna, a tek četiri posto planira potrošiti više nego lani. Sarkastični bi rekli, da je to onih četiri posto što je taman došlo na vlast, pa će kod njih blagdani ipak ove godine biti veseliji. Čak i ako su kojim slučajem ateisti.
Statistika je neumoljiva, tek svaki deseti građanin potrošit će više od 1.000 kuna za Božić. Istraživanja pokazuju da će se pod borom zato ove godine puno češće nalaziti slatkiši i odjeća nego kozmetika, igračke ili knjige. Dio populacije to neće previše opteretiti, jer su vjerojatno ionako htjeli samo pola litre piva gratis, ali dio će ove godine imati itekako recesijski Božić. Što se uopće može za 500 kuna ako netko ima obitelj? Svakom djetetu kupiti čokoladu, supružniku čarape, nešto hrane, bocu vina ako se osjeća potpuno ekstravagantno i to je to. U isto vrijeme, paradoksalno odstranjeni od stvarnosti, tv programi će danima prije Badnjaka donositi razne recepte za bakalar. Kakav bakalar, kakvi bakrači! Ove godine za većinu će i srdele biti luksuz.
Što to znači za gospodarstvo? Ako je uistinu istina da su Hrvati osvijestili koliko je situacija teška i odlučili ne peglati kartice do maksimuma, neće biti dobro. Blagdanska potrošnja bitnija je nego što bi itko volio priznati. Za turističke djelatnike, važan je drugi blagdan. Nova godina je ta na kojoj se nastoji zaraditi još neka kuna ili euro, a ni tu stvari ne stoje baš dobro. Ugostitelji kažu - nikad interes za dočeke nije bio manji. Ankete potvrđuju - Hrvati su toliko zavoljeli svoje obitelji da će svi čekati 2012. godinu s njima. Dakle, slijedi nam četvrti recesijski Božić za redom i ista takva Nova godina. Možda najprigodniji zaključak je zato citat američkog političara Richarda Lamma: ‘Božić je vrijeme kad djeca kažu Djedu Božićnjaku što žele, a odrasli za to plate. Deficiti su kad odrasli kažu vladi što žele, a djeca za to plate.‘ Možda bi samo mogli dodati da djeca u Hrvatskoj nemaju tu sreću niti da to plate kad odrastu. Oni naše deficite plaćaju već ove godine, pa tako neće dobiti niti igračke niti knjige. Ispod bora- samo čarape i čokolade.