Kažu vijesti da su bageri konačno došli u Rugvicu. Počelo se kopati, pa bi kroz godinu i pol- dvije, moglo doći i do otvorenja dugoočekivane Ikee. Vjerojatno je to posljednji dućan kojeg se u Hrvatskoj toliko iščekuje, pa nek i on već jednom otvori vrata pa će sve biti bolje u našem potrošačkom društvu. Jedva čekam vidjeti redove i gužvu i samo se pitam koliko ćemo točno premašiti rekorde u ostvarenim rezultatima prodaje u prvom tjednu i prvom mjesecu otvaranja. Tu smo jaki, ako nešto znamo, to je kupovati i sigurna sam da će dućan na Rugvici oboriti rekorde onih novootvorenih u nekim bogatijim zemljama.
Osobno, i mene zanima kakva će biti ponuda, i hoće li cijene uistinu biti onoliko prihvatljive koliko svi očekuju. Ali još me više veseli vidjeti hoće li uvjeti rada u Ikei uistinu biti toliko nemjerljivo bolji nego u ostatku sektora trgovine. Iz svega pročitanog o praksi ljudskih resursa u Ikei slutim da bi nas njihov način brige o zaposlenicima mogao ostaviti impresionirane, i postati gotovo urbana legenda, isto kao što je to uspio dm.
U Hrvatskoj nam je nasušno potrebno više kompanija koje posvećuju pozornost ljudskim resursima, a u isto vrijeme imaju odlične financijske rezultate. Pogotovo u sektoru trgovine. Kad bi bilo više takih primjera, možda bi se stvari promjenile nabolje. U ovoj zemlji gdje uistinu nemamo dugu tradiciju kapitalizma, mislim da ga često previše surovo shvaćamo, pa nam trebaju stvarne tvrtke da vidimo da stvari nisu tako crne.
Zato mislim da u zemlji gdje se o službenim automobilima u većini tvrtki vodi više računa nego o zaposlenicima, mislim da će to svima (a pogotovo poduzetnicima) dobro doći. Zapravo, vjerujem da će od toga pozitivnog primjera imati puno više koristi nego od jeftinog namještaja.