Često mi se poduzetnici u razgovoru žale da naša vlast doslovno prepisuje europske smjernice i da smo se u pretpristupnim pregovorima slijepo držali europskih propisa, ne prilagodivši ih domaćim uvjetima. To da naši pregovarači u mnogo stvari nisu ni dogovorili prijelazna rješenja također je poznata priča. No ovo je priča o tome kako se naša Carinska uprava ne drži slijepo europskih propisa, a trebala bi.
Nekoliko poduzetnika koji su htjeli ostati anonimni prijavili su problem - Carinska uprava proizvoljno određuje špekulativne zalihe. Razlog je više nego jasan: politika izvlačenja novca od poreznih obveznika provodi se nesmiljenom žestinom. Važno je novac izvući sad, a koje će biti posljedice, razmišljat će se sutra.
Tri kontejnera ruše tržište Tako u jednom zapisniku o poreznom nadzoru stoji kako tvrtka ima prekoračenje zaliha na dan 30. studenoga te da zbog toga treba obračunati naknadu za prekomjerne količine. Bila je riječ o prehrambenim proizvodima, koji potpadaju pod Uredbu o mjerama i naknadama za prekomjerne špekulativne zalihe poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i proizvoda iz sektora šećera. No porezni nadzornici nisu htjeli uzeti u obzir da je njihov kupac robu naručio prije 30. studenoga, da je prije tog datuma kupcu isporučeno više od pola narudžbe te da je ostatak robe trebao biti isporučen samo dva dana nakon poreznog nadzora, što se moglo lako provjeriti prema narudžbama. Dakle, iako su znali da će i ostatak robe biti isporučen, inspektori su zaključili da je riječ o prekomjernim količinama kojima se nadzirana tvrtka služi kako bi špekulirala i tako izazvala poremećaj na tržištu prehrambenih proizvoda. Najvažnije je što je roba dva dana poslije uistinu isporučena kupcu, što se također može lako provjeriti.Zanimljivo je pritom da je bila riječ o tri kontejnera, kao da bi to izazvalo poremećaj na tržištu. Još je zanimljivije da su se inspektori pozvali na uredbu donesena na temelju Uredbe Europske komisije br. 286/2013. od 22. ožujka 2013. EK ju je donio kako bi se izbjegao rizik od preusmjeravanja trgovinskih tokova. No u istoj uredbi EK (čl. 3., st. 2. c) piše da treba uzeti u obzir okolnosti u kojima su zalihe stvorene i ocijeniti svaki slučaj posebno. E, upravo tu doslovno prepisivanje iz propisa EK prestaje i Carinska uprava prilagođava sebi uvjete rada umjesto da država europske propise donoseći ih prilagođava uvjetima domaćeg tržišta.
I kila riže uništi tržište Naš je poduzetnik tek bio otvorio djelatnost, za svu je robu platio carinu i porez, a roba je već bila naručena. Kad su inspektori došli, ugledali su toliko robe da im se učinilo da će naš poduzetnik njome špekulirati te da će se raspasti hrvatsko prehrambeno tržište, a bogme i ono Europske unije. Budući da hrvatski vlastodršci u tom slučaju (a ni u drugima, koliko znamo) nisu htjeli primijeniti odredbu EK-ov uredbe da treba provjeriti zašto ima toliko robe, ispada da bi i za kilogram riže mogli donijeti zaključak da je riječ o špekulativnoj zalihi te da će nastati kaos na tržištu riže. Država doista ide iz krajnosti u krajnost: lopovima se opraštaju dugovi, a sada prerevni inspektori (mnogi to rade zato što ‘moraju nešto naći’) uzimaju gdje ne treba. Lider se nekoliko puta na ovim stranicama zauzimao za provedbu zakona, ali i za fleksibilnost koju moraju pokazati inspektori, no što ćemo kad fleksibilnost ne primjenjuju ondje gdje im i EU sugerira?