Prije točno godinu dana u ovoj smo rubrici pisali o suspenziji zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Riječ je o nekretninama u bivšem društvenom vlasništvu za koje, pojednostavnjeno rečeno, nikad niste bili sigurni, ako je kupite, hoće li se iznenada pojaviti netko tko će reći da je to njegova nekretnina.
To znači da niste mogli imati povjerenja u zemljišne knjige, a 1. siječnja ove godine bio je rok kada je trebalo nastupiti potpuno povjerenje u zemljišne knjige. No rok je pomaknut na 1. siječnja 2017., četvrti put od izglasavanja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1997. godine.
Prolongiranje tog roka još je jedan pokazatelj da je u Hrvatskoj nepovoljna ulagačka klima. Da bi čitatelju bilo jasnije, citirat ćemo članak 122., stavak 1. spomenutog zakona: ‘Zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.‘
Kordići su vjerovali Drugim riječima, ako ste kupili nekretninu koja je cijelo vrijeme bila u privatnom vlasništvu i ako nečeg nema upisanog u zemljišnim knjigama, investitor se ne treba bojati naknadnih aspiranata na tu nekretninu. Kako smo rekli, s nekretninama u bivšem državnom vlasništvu to nije slučaj, odnosno, ista je stvar trebala vrijediti i za njih od početka ove godine, ali sve je odgođeno za dvije godine.
Dobar je primjer sudbina Josipa Kordića i sina mu Borisa, koji su od dubrovačkog vijećnika i privatnika Pere Vićana 2005. kupili udjele u Vrtovima sunca. No ispostavilo se da država također polaže pravo na Vrtove sunca pa je Sanaderova vlada zabranila gradnju apartmana i hotela te su Kordići nagodbom 2008. isplatili državi i HFP-u 137,4 milijuna kuna. Tada su otac i sin tvrdili da su nekretnine kupili u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige. Doduše, uspjeli su dobiti bitku protiv države jer je lani u ožujku Općinski građanski sud u Zagrebu donio nepravomoćnu presudu da im država taj novac mora vratiti. Slijede nove pravosudne bitke do pravomoćnosti presude i čak i ako napokon pobijede, ostaje činjenica da su Kordići morali dvaput platiti te nekretnine, Vićanu i državi, i da su se za to morali povlačiti po sudovima nekoliko godina.
Ružna predviđanja Da povjerenje u zemljišne knjige za nekretnine u bivšem društvenom vlasništvu nije bilo suspendirano, Kordići su mogli bez problema nastaviti ulagati u turistički kompleks. Takvih nekretnina, koje su doduše kasnije privatizirane ili su dodjeljivane čas jednoj razini vlasti, čas drugoj, nije malo. Svaki bi budući investitor morao obratiti pozornost pri kupnji nekretnine je li bila u društvenom vlasništvu. Jer očito je da će proći 20 godina od izglasavanja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a da još uvijek nemamo povjerenje u zemljišne knjige.
Još sredinom prošle godine poslali smo upit Ministarstvu uprave smatrajući da će rok biti prolongiran, ali iz Ministarstva je stigao odgovor da nema takvih naznaka. Zašto je rok ipak opet prolongiran, ovaj put od Ministarstva nismo dobili odgovor. Nažalost, tako je pravna nesigurnost ulagača u Hrvatskoj ostala aktualna. Lani smo u ovoj rubrici predvidjeli da će rok biti prolongiran, a to isto očekujemo i za dvije godine.