Jedan investitor koji je uložio u gradnju gospodarske zgrade na svome poljoprivrednom imanju u Hrvatskom zagorju žali mi se da je za to trebao ishoditi čak 12 dozvola. Umalo da nije od svega odustao. Od tih 12 dozvola dvije se nekako najviše ističu.
Prva je dozvola Hrvatskih cesta. Naime, s obzirom na to da je objekt na zemljištu koje je tik uz cestu kojom upravlja HC, investitor je trebao zatražiti suglasnost za proširenje ceste koje bi bilo zapravo prilazni put i spajalo bi cestu s poljoprivrednom površinom i zgradom. Osim što je naš poduzetnik morao platiti izradu projekta regulacije prometa za desetak ili nešto više metara od ceste do zemljišta da bi samo nasuo put, doživio je šok kada su mu iz HC-a poslali poslovnu ponudu. Sastojala se u tome da za taj put koji bi on sam nasuo plaća najam HC-u od 200 kuna po metru širine, što znači da bi za šest metara širine koliko iznosi dio vezan za cestu i onaj dio proširenja plaćao godišnje 1200 kuna.
Doživotni najam - Kad sam vidio ponudu, jednostavno sam poludio. Dakle, to sve financiram i još moram doživotno plaćati najam državnoj tvrtki. Dozvolu sam ipak dobio, a put sam nasuo zahvaljujući tome što su neki ljudi i sami shvatili da je to besmisleno i da investicija ne bi smjela zbog toga trpjeti - objašnjava naš sugovornik.Dakle, umjesto da država odnosno tvrtka ne pravi probleme na svojoj površini kako ne bi ometala provođenje investicije, ponaša se kao da u zemlji imamo višak investicija, pa da bi neke investitore odbila, naplaćuje im korištenje državne zemlje kao prilaznog puta. A da ne govorimo o tome da je država mogla i sama financirati prilazni put od desetak ili više metara.
Ipak, napominje da je bilo još sličnih primjera tijekom izdavanja dozvola, pri čemu se na razne načine snalazio da ih dobije. Neke je dobio bez problema, no koliko nam se propisi sudaraju jedni s drugima pokazuje upravo ovaj prilazni put, za koji je HC insistirao da se poduzetniku da u najam. Naime, prilazni je put trebao ići preko vodenog kanala kojim upravljaju Hrvatske vode. Poduzetnik je zatražio izdavanje (za našu priču druge) dozvole da se može nasuti put preko kanala, s tim da će sam financirati čišćenje kanala koji je bio zapušten, ugraditi cijevi za odvod i preko njega nasuti pijesak.
Tko si ti da čistiš!? Ma ni čuti u Hrvatskim vodama. Dozvola može, ali čišćenje?! Da šta će tamo netko čistiti kanal, za to su zadužene Hrvatske vode, rekli su mu u toj državnoj javnoj ustanovi, kao da sad imaju neki poseban certifikat za čišćenje kanala. A tko zna, možda i za to postoji osposobljavanje, ali to je sad nebitno.
Onda im je naš poduzetnik lijepo rekao: ‘Dobro ljudi, ok, očistite ga vi, ako treba, ja ću financirati, ali očistite ga.’ Međutim, nisu ga mogli očistiti jer taj kanal nije bio u planu i programu za prošlu godinu. Uzalud je obijao vrata, ali ništa. I što se dogodilo? ‘Poludio’ je, očistio kanal, ubacio cijevi za odvod i nasuo pijeskom put preko kanala. Nitko mu se nije javio, sve funkcionira kao da ništa nije bilo. Eto, tako država podupire investicije.Od rujna bi trebali početi prvi programi koji bi se financirali iz fonda za ruralni razvoj. Cilj je ojačati konkurentnost hrvatske poljoprivrede. Nesloga hrvatskih poljoprivrednika koji bi se morali udružiti da bi mogli investirati jest činjenica, ali iz ovoga vidimo kako se i sama država ‘otvara’ za investicije.