Aktualno Pravda za sve Preporučeno

Edis Felić: Usmeni dogovor o ortakluku važeći je, ali ga treba dokazivati na sudu

ortački dogovor
Edis Felić

Već dva mjeseca pripremam ovu priču i u početku mi se činilo da je obrtnik oštećen sudskom presudom koju je dobio njegov nekadašnji prijatelj kojem je priznat status ortaka u obrtu. Kada sam napokon uspio prikupiti cijelu dokumentaciju, moje se početno mišljenje poljuljalo, pa sam odustao od razglabanja o nepravdi. No iz priče koja slijedi budući ortaci mogu izvući pouku.

Dva su prijatelja imala usmeni dogovor o ortakluku. Kada je njihovo prijateljstvo puklo, jedan je morao svoja ortačka prava dokazivati na sudu, što je sud i usvojio. Da su na vrijeme usmeni dogovor stavili na papir, suđenja ne bi bilo

Neću ni o imenima, ali želim napomenuti da sam uz proučavanje dokumentacije razgovarao s obojicom. Još davne 1995. Mirko i Slavko su osnovali informatičku tvrtku Vojnik (imena i naziv tvrtke su izmišljeni), da bi se na kraju ipak odlučili da se prebace na obrt jer je to jednostavniji oblik, zbog papirologije.

Jedna forma, drugi dogovor

Mirko mi je rekao da je zapravo on osnovao obrt, a da je Slavko bio njegov zaposlenik, što je formalno tako i bilo. No 2011. su se razišli, točnije rečeno posvađali, pa je Slavko tužio Mirka radi podjele imovine tvrdeći da je on Mirkov ortak u obrtu, a ne zaposlenik. Uslijedio je sudski postupak u kojem je sud na temelju iskaza svjedoka, ali i na temelju sadržaja mailova razmijenjenih između njih dvojice zaključio da je zaista postojao usmeni dogovor o tome da su ortaci, iako to nigdje nije bilo zavedeno u Registru obrtnika.

Pregledavajući presude općinskog i županijskog suda vidljivo je da su njih dvojica 15-ak godina djelovala kao uigrani tim.

To se može iščitati iz izjava svjedoka koji su ponajprije trebali potvrditi ili opovrgnuti jesu li oni ortaci ili nisu, ali na margini tih iskaza jasno se da zaključiti da su radili zajedno, da je svaki od njih imao svoje obveze (što naravno nije dokaz da su ortaci jer svatko ima svoje radne obveze), da su se dogovarali o svemu, pa i o kupnji automobila i stana koji je pretvoren u ured itd. Slavko je radio na razvijanju softvera i sve što je vezano uz informatiku, a Mirko je kao formalni vlasnik obrta sklapao poslove, vodio brigu o obvezama obrta, drugim riječima radio je ‘direktorske’ poslove u njemu.

A onda odjednom slom. Mirko je Slavku dao otkaz, pa ga Slavko tužio te mu je priznat status ortaka. Na sudu je dobio jednako suvlasništvo na stan, informatičku opremu, softver, automobil te mu je Mirko kao tuženi u sporu morao isplatiti 60 tisuća kuna parničnog troška i 38 tisuća kuna kao pola vrijednosti ranije prodanog već spomenutog automobila.

Ono što mi nije jasno u svemu ovome je to da je Slavko kao zaposlenik imao plaću od sedam tisuća kuna koja mu je redovito isplaćivana i nije jasno zašto sud nije uzeo u obzir tu činjenicu ako je već presudio da su obojica ortaci u obrtu.

Naime, obrtnik ne isplaćuje sebi plaću, što znači da je Slavko trebao vratiti sve isplaćene plaće ili je te plaće trebalo kompenzirati s podjelom imovine obrta.

Upitao sam Slavka može li to protumačiti, rekao je da ne može jer se ne razumije u to te da je sve vodio njegov odvjetnik. S druge strane, Mirko smatra, ako mu je već priznat status obrtnika, onda bi trebao vratiti sve plaće te se obračunati zarada obrta koja bi se dijelila na pola.

Šteta obećavajuće priče

No ne bih ulazio u sve to jer mi je Mirko cijelo vrijeme prešućivao da su njih dvojica bili ortaci u tvrtki Vojnik (koja je ugašena) te mi je cijelo vrijeme tvrdio da je presuda donesena na temelju iskaza svjedoka u smislu ‘rekla-kazala’, prešućujući mi da su kao dokaz uvršteni i mailovi čiji sadržaj, navodi sud, upućuje na zaključak da je postignut usmeni dogovor.

Šteta jedne zapravo lijepe priče dva čovjeka koja su se sve do svađe jako dobro nadopunjavala 15-ak godina. Naravoučenije svim budućim ortacima, a i onima koji sada imaju usmeni dogovor o ortakluku (Zakon o obveznim odnosima predviđa usmeni dogovor), najbolje je ipak sve staviti na papir jer papir trpi sve.

Ako pak zbog nekog razloga to ne želite staviti na papir, onda šutite o tome da imate ortaka i ne ostavljajte trag primjerice u mailu.

Ali ja ipak mislim da je zbog korektnih odnosa najbolje staviti sve na papir jer se i braća mogu zavaditi oko imovine, kamoli ne bi dobri prijatelji.

POST SCRIPTUM

Osim sa Slavkom, razgovarao sam i sa zbog sudskog epiloga ozlojeđenim Mirkom. Pretpostavljam, kad ovo pročita, da će biti ljutit i na mene, kao što je uvjeren da su općinski i županijski sud presudili u Slavkovu korist zahvaljujući tome što Slavkova djevojka radi u administraciji općinskog suda. Ljutit je i na DORH zato što je odbacio njegove kaznene prijave protiv sudaca koji su, kako tvrdi, neprofesionalno vodili postupak.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom. Kontakt: edis.felic@lider.media; 01/6333-548; Adresa: Edis Felić, Lider, Savska 41, 10144 Zagreb

Komentari