Već više od 20 godina na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu traje sudski spor u kojem 15 radnika (Predrag Štetić i dr.) Informativnog centra Virovitica (ICV) traži pravdu zbog, prema njima, nezakonitog oduzimanja prava da kupe dionice tvrtke u kojoj su radili.
Radnici su tužili Hrvatski fond za privatizaciju (sada CERP), ICV, Grad Viroviticu i općine Suhopolje, Gradinu, Lukač i Špišić Bukovicu. Odvjetnik radnika Kosta Lacmanović kaže da je do sada održano svega 12 ročišta, dakle prosječno svakih 20 mjeseci. Zanimljivo je pritom da su zadnja dva ročišta održana u srpnju 2009. i u veljači ove godine, dakle posljednje nakon šest i pol godina čekanja. Još je strašnije to što Općinski sud u Zagrebu u svih ovih 20 godina nije bio u stanju izjasniti se u vezi s tvrdnjama tuženih (CERP, Virovitica...) da nije nadležan, pa se nije ni stiglo raspravljati o meritumu stvari. To su činjenice i to je strašno.
Promjena stajališta A sve počinje u veljači 1993. godine kada je ICV napravio elaborat o pretvorbi u kojem postaje dijelom vlasništvo zaposlenika. Na taj je elaborat u roku od 60 dana trebao dati suglasnost Hrvatski fond za privatizaciju, ali nikad nije donesena odluka je li HFP suglasan ili nije s takvom pretvorbom. HFP je tek u studenome 1995. godine odbio taj prijedlog, dakle probijajući rok, što znači da je prijedlog pretvorbe s privatizacijom zbog šutnje administracije, prema Zakonu o pretvorbi i privatizaciji, trebao biti zapravo prihvaćen.Razlog da je HFP nakon dvije i pol godine ipak donio takvu odluku leži u tome što je virovitička skupština u ožujku 1993. godine, dakle nakon podnošenja elaborata, promijenila mišljenje (iako je prethodno dala ‘zeleno svjetlo‘ na elaborat) zaključivši da se ‘nisu uvažila prava i interesi osnivača‘, tj. Skupštine općine Virovitica. I od tada nastaje spor s radnicima. U ožujku 1995. ICV (pod kontrolom gradskih otaca) donosi odluku o vlasničkoj strukturi u kojoj suvlasnici postaju Grad Virovitica (25 posto) te općine Suhopolje (10), Gradina (6), Špišić Bukovica (5,5) i Lukač (5), bez prava radnika na udio u vlasništvu. Nakon toga HFP donosi spomenutu odluku o odbacivanju elaborata zato što ICV ‘nije bio organiziran kao društveno poduzeće s društvenim kapitalom, nego kao organizacija (ustanova) od posebnoga društvenog interesa‘, pa se na njega nisu ni mogle odnositi odredbe Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Takvu je odluku potvrdio i Visoki upravni sud neovisno o tome što se na zagrebačkom sudu vodi taj postupak.
Registriran kao tvrtka No odvjetnik Lacmanović smatra da je ICV bio poduzeće jer je osnovan na temelju Zakona o udruženom radu i to dosta uvjerljivo obrazlaže (primjerice Rješenje Okružnog privrednog suda u Bjelovaru br. 80/79 od 19. rujna 1979.).Tko je tu u pravu treba napokon nakon više od 20 godina odlučiti Općinski građanski sud u Zagrebu. Iako se čini da je slučaj zapetljan, a i dokumentacija je opširna, i laiku koji malo pažljivije uđe u predmet stvari su dosta jasne. No nije jasno što je razlog tolikom čekanju. Iz Općinskoga građanskog suda u Zagrebu kažu da su za to krivi i jedni i drugi jer su tražili produljenja, ali usprkos tome to nije glavni razlog ovako sporog rješavanja predmeta na kojem se izmijenilo čak pet sudaca. Zato apeliramo na taj sud da privede kraju pravosudnu sapunicu, u kojoj ipak tumači glavnu ulogu.