02. travanj 2015.

Odvjetnik mu je lagao deset godina da je tužbu predao sudu

Srčući kahvu, s pozornošću sam slušao priču poduzetnika kojemu se dogodila gotovo nevjerojatna stvar. Odvjetnik ga je zavlačio punih deset godina tvrdeći mu da je u njegovo ime podignuo tužbu protiv tvrtke. Na kraju se ispostavilo da svih tih deset godina nije ni prstom maknuo da napiše tužbu i podnese je nadležnom sudu.

Moj mi je sugovornik, koji je bio vidljivo bijesan svaki put kad je pomislio na to, rekao da će ići s imenom i prezimenom o toj priči i da ćemo moći napisati o kojem je odvjetniku riječ. Međutim, predomislio se i odustao, pa ćemo o ovom slučaju morati pisati načelno, da se zna šta vam je činiti u sličnoj situaciji.

Prespori sudovi

Sugovornik je dao punomoć odvjetniku da tuži zagrebačku tvrtku za štetu koju mu je nanijela u vrijednosti od nekoliko desetaka tisuća eura. Tražio je i zatezne kamate. Da je tužba pokrenuta i da se naplatio nakon deset godina, dobio bi nekoliko stotina tisuća eura. Kako je vrijeme prolazilo, raspitivao se kod odvjetnika što je sa suđenjem, kako to da ni nakon toliko godina nije pozvan ni na pripremno ročište. On mu je odgovarao da je to tako, da piše požurnice, ali sudovi su prespori, ‘znate i sami kak je to, gospon’, žalio mu se odvjetnik pokazujući suosjećanje prema klijentu. I tako deset godina.

Srknuh kahvu, uputih najprije kritiku svome sugovorniku. Normalno je, pa i poželjno, vjerovati svom odvjetniku, ali nakon barem pet godina, ako ne i prije, upitao bih se zašto nema nikakva poziva od suda.

Moj sugovornik i danas bi bio u zabludi da nije pukim slučajem doznao da odvjetnik nije ni podnio tužbu. Jedna ga je odvjetnica upitala što je s tim i predložila mu da pošalje upit tvrtki koju je tužio. Međutim, iz tvrtke su odgovorili da prema njihovoj evidenciji nemaju nikakav spor s njim. Tako je doznao da odvjetnik nikad nije ni podnio tužbu, a pravdao se da je tužbu predao svome kolegi iz usluge te da je kolega zakazao. Međutim, to se ne smije raditi, potvrdio je dopredsjednik Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore Mladen Klasić. Posebno je naglasio da odvjetnik ne smije predmete ustupati drugim odvjetnicima. Ako ne može iz opravdanih razloga obaviti posao, spis mora vratiti stranci.

Pokretanje tužbe

Klasića sam upitao postoji li mogućnost da se uzme popis njegovih klijenata kako bi ih se obavijestilo tko ih zapravo zastupa, no rekao je da to ipak nije moguće. Riječ je o odvjetničkoj tajni, i to bi bilo grubo kršenje neovisnosti odvjetništva. Međutim, kad je odvjetnik izbačen iz HOK-a, odnosno, pravilnije, kad  mu je privremeno ili trajno zabranjen rad u odvjetništvu, HOK o tome bez odgode obavještava sve sudove, državna odvjetništva i druga tijela.

– Slična je situacija kad kazneni sud pravomoćno presudi nekomu za kazneno djelo zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Ni sud ni HGK ne mogu od osuđenoga zatražiti popis njegovih poslovnih partnera i obavijestiti ih o presudi – objasnio je Klasić.

Stranka koju je odvjetnik oštetio svojim (ne)radom može pokrenuti postupak naknade štete od odvjetnika, odnosno odvjetnikova osiguravatelju. Može podnijeti kaznenu prijavu protiv njega za kazneno djelo zloporabe povjerenja iz čl. 240. Kaznenog zakona i prijaviti ga HOK-u. No to moga sugovornika ne oslobađa krivnje  što je dopustio da ga odvjetnik vuče za nos toliko godina.