Međunarodni sud za ljudska prava iz Strasbourga srozao je standarde suđenja u predmetima iz Hrvatske. Na više adresa u Hrvatskoj iz suda u Strasbourgu odaslane su obavijesti o odbacivanju zahtjeva u kojima se obavještava da je ‘sudac pojedinac E. Steiner uz pomoć izvjestitelja’ utvrdio da nisu zadovoljene pretpostavke dopuštenosti tužbi iz Hrvatske.
I u nastavku da protiv te odluke ‘suca pojedinca‘ ne postoji mogućnost žalbe, kao da je riječ o odluci faraona, a ne ‘suca E. Steinera i izvjestitelja’. Za pretpostaviti je da ‘sudac pojedinac E. Steiner‘ ne vlada hrvatskim jezikom u mjeri da osobno može ocjenjivati tužbe napisane na hrvatskome, pa se vjerojatno u potpunosti mora oslanjati na pomoć ‘izvjestitelja’.
Bez obrazloženja Iz splitskoga odvjetničkog ureda Ice Škarpe dostavljen nam je zahtjev za preispitivanje odbijajuće odluke suda u Strasbourgu u predmetu obitelji Marin protiv Hrvatske (zaprimljen u sudu u Strasbourgu pod brojem 5631/11).
S obzirom da smo u prošlom broju pisali o ‘izvjestiteljima’ uz čiju pomoć ‘sudac pojedinac E. Steiner’ krši ljudska prava građana u Hrvatskoj, vrijedi navesti argumente obitelji Marin i odvjetnika Škarpe navedene u zahtjevu za preispitivanje odbijajuće odluke ‘suca pojedinca E. Steinera‘, kako bi čitatelji sami mogli (pr)ocijeniti o čemu je riječ. U zahtjevu odvjetnika Škarpe navodi se da u obavijesti o odbijanju nije donesena presuda, ali je navodno donesena odluka ‘suca pojedinca E. Steinera‘, a u zaprimljenoj obavijesti o odbijanju navodi se da je istom odlukom okončan sudski postupak. Samo po sebi razumljivo je i predstavlja minimum pravnog i civilizacijskog standarda da takav akt bude dostavljen i obrazložen.
U konkretnom slučaju formalno se obrazloženje sastoji od jedne jedine rečenice, (‘Imajući u vidu svu dostavljenu dokumentaciju, i u mjeri u kojoj su navedeni zahtjevi u nadležnosti ovog Suda, Sud je utvrdio da nisu zadovoljene pretpostavke dopuštenosti sukladno člancima 34. i 35. Konvencije‘).
Dakle, navedena je pravna norma (čl. 34. i 35. Konvencije), ali nije naveden ni jedan konkretan razlog, odnosno činjenica zbog koje je ta norma primijenjena, pa podnositelji zahtjeva ne znaju niti ne mogu znati zbog kojeg je razloga njihov zahtjev odbačen.Osim što sudska odluka koja nema obrazloženje predstavlja povredu prava pojedinca takva odluka ne ispunjava vrlo važnu funkciju sudske odluke i nije u skladu s načelom zakonitosti onako kako ga tumači i sam Sud u Strasbourgu.
Naime, svaka sudska odluka osim što odlučuje o konkretnom sporu, ujedno predstavlja zaseban izvor pravnih pravila u smislu presedana, pa sudska odluka osim što djeluje prema strankama u postupku ima djelovanje i prema ostalim građanima. Odluka koja nema suštinsko obrazloženje arbitrarna je odluka.
Potvrda zloporaba Za ‘državu’ neugodne (osobito imovinske) predmete u Ustavnom sudu Hrvatske izbjegavaju rješavati odbacivanjem već u pretpostupcima iz proceduralnih razloga. Slično se u Ustavnom sudu ‘rješavaju’ i nagomilanih predmeta, neobrazloženom konstatacijom da podnositelj nije dokazao da je prekršen Ustav i da se podneseni zahtjev odbacuje bez razmatranja njegove suštine.
U zaključku zahtjeva obitelji Marin i odvjetnika Škarpe upozorava se da Ustavni sud RH odlukama kojima odbacuje ustavne tužbe bez obrazloženja zapravo sprečava pristup Europskom sudu za ljudska prava, a Sud u Strasbourgu svojim također neobrazloženim odlukama takvu zloporabu potvrđuje.