Napisa jednom Tolstoj: ‘Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.’ Mi ćemo to parafrazirati: Svaka administracija na svijetu nalik je jedna na drugu, svaki korisnik usluga administracije nesretan je na svoj način.
Doista, količina gluposti koju mogu napraviti u državnoj upravi svaki nas put iznenadi. Naš je čitatelj, čije ime ne smijemo spomenuti, osjetio svu jad i bijedu jedne od mnogih poreznih uprava. Nije važno što je nećemo spomenuti, ova kritika vrijedi za sve porezne uprave u zemlji. Naime, zakonski i podzakonski okvir takav je da u vrlo težak položaj sustav dovodi i poduzetnike i građane.
Dvostruka blokada Našem je starijem čitatelju iz primorskoga gradića blokiran račun i rješenje o ovrsi poslano je Fini elektroničkom poštom. Fina je odmah počela raditi svoj posao i u sljedećih nekoliko mjeseci novac koji je stizao na račun čitatelja uredno se preusmjeravao vjerovnicima. No ne lezi vraže, eto opet rješenja o ovrsi u Finu desetak dana poslije. Ali nije bila u pitanju druga, nego ona ista, poslana prije elektronički, koja je sad stigla i poštom. Ne previše za proceduru. Netko je ondje u Fini to samo zabilježio ne provjerivši kakva je situacija kod tog dužnika pa je naš čitatelj za jednak iznos drugi put počeo ostajati bez novca.Ni sljedeća nelogičnost sustava nije mu išla u prilog. Kao što smo napisali, rješenje o ovrsi šalje se elektronički i poštom, no kad je riječ o deblokadi računa, onda se koriste samo poštanske usluge. To je bio razlog zbog kojega iz porezne uprave nije odmah u Finu stigla informacija da račun treba deblokirati, odnosno da su vjerovnici namireni, pa se nastavila blokada računa. Da je upotrijebljena i elektronička pošta, možda bi netko već uvidio da su čovjeku dvaput ‘skinuli’ novac za jedan te isti dug. Ovako se moralo čekati da poštom stigne potvrda u Finu da je dužnik podmirio dug vjerovnicima te da račun može biti deblokiran pa da tek onda netko u sustavu primijeti da nešto cijelo vrijeme nije bilo uredu.
Od šaltera do šaltera Zanimljivo je, o čemu smo pisali u ovoj rubrici, da država sebi stvori uvjete pod kojima će što prije namaknuti novac, a kad ga treba vratiti, onda se poduzetnici i građani itekoliko načekaju. Potvrđuje to i nastavak ove priče. Naime, tek kad je naš čitatelj shvatio da je preplatio svoj dug za nemali iznos (riječ je, inače, o obrtniku), svakako da je poželio da mu u poreznoj upravi izdaju rješenje o povratu novca. Na stranu to što su ga Fina i porezna uprava svojim glupim pravilima i nekim lijenim zaposlenicima lišili love dulje nego što je trebalo, na stranu i to što bi opet izgubio vrijeme dok se ne izda rješenje o povratu sredstava, no s obzirom na to da je već u poodmaklim godinama, čovjek nema mnogo strpljenja pa ga je uzrujalo to što su ga opet počeli ‘vozati’ od šaltera Porezne uprave do šaltera Fine i natrag. Na šalterima mu na molbu nisu mogli, tj. htjeli pomoći.Ovo je samo jedna od mnogih priča koje možemo čuti o vječnom sukobu državne administracije i poduzetnika, odnosno građana. Pravila su za sve jednaka, pa bila ona glupa ili pametna, i to administraciju previše ne zabrinjava. No upravo je zbog toga tko je god imao loše iskustvo s administracijom poput našega starijeg obrtnika slučaj za sebe i nesretan je na svoj način.
Nedavno su bile zaredale vijesti o slabijim potresima u okolici Zagreba. Ništa strašno. Ispod magnitude tri po Richteru. Ali osjećaj nije bio ugodan. Mali potresi mogu biti znak da dolazi i razoran potres. Ne moraju mali potresi biti uvod, ali mogu. Nezgodno...Slično je s vijestima o propasti malih banaka u Hrvatskoj. Lani je ‘legla’ splitska Credo banka. Ovaj se tjedan opet zatreslo. Bankrotirala je zagrebačka Centar banka. Nakon što nije postignut dogovor između češke J&T banke i hrvatske vlade o uvjetima pod kojima bi se obavila dokapitalizacija posrnule Centar banke, na hitnoj sjednici Savjeta HNB-a odlučeno je da se otvori stečajni postupak nad Centar bankom.