Pišući kolumnu, napokon sam naišao na slučaj u kojem bi poduzetnik mogao kazniti državu zbog neispunjenja obveza lokalne uprave. Do sada je uvijek bilo tako da je država, imala pravo ili ne, bila jača strana te unaprijed određena pobjednica u srazu s poduzetnicima.
Doista ima smiješnih situacija u ovoj našoj zemlji. Zbog nemara zaposlenih u Gradskom uredu za prostorno uređenje Grad Zagreb ostat će bez novca od komunalne naknade jednog obveznika. Riječ je o naknadi koja se plaća periodično, svakih šest mjeseci. Poduzetnik ne želi spominjati svoje ime, ali zamolio me da mu provjerim može li je ne platiti iako kaže da se ne ubraja u one koji izbjegavaju obveze prema državi.
Pozitivan odgovor O čemu je riječ? Naš je junak prije devet godina osnovao tvrtku, kupio poslovni prostor te potrošio četiri mjeseca kako bi ga preuredio. Ipak, te je godine počeo raditi, što je važno za ovu priču. Početkom 2006. stiglo je rješenje o plaćanju komunalne naknade za 2005., ali s obzirom na to da se prostorom nije koristio četiri mjeseca zbog radova, žalio se na visinu naknade tražeći da mu je umanje za to razdoblje. Vrijeme je prolazilo, naš je poduzetnik radio, plaćao svoje obveze državi (bar tako tvrdi, a čini mi se da je čovjek okej), ali odgovor na žalbu, čini se, zaglavio je u nekoj ladici.Ove mu je godine, nećete vjerovati, nakon osam godina stigao odgovor, čak pozitivan za njega. Naime, žalba je prihvaćena i poduzetniku je smanjen iznos za razdoblje renoviranja objekta, no on je takav nemar odlučio pokušati kazniti neplaćanjem. Zato je pitao može li se pozvati na zastaru jer sad iz inata ne želi platiti, bez obzira na povoljno rješenje.Na zastaru komunalne naknade primjenjuje se članak 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05., 41/08. i 125/11.) rješava situacije u kojima je riječ o povremenim tražbinama, kao što je ova. U članku piše: ‘Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.’ Znači, predmet je zastario još 2009. pa poduzetniku poručujemo kako nije više dužan platiti ni umanjenu komunalnu naknadu za 2005.
Na volju mu U čemu je tu štos? Najvjerojatnije je netko u Gradskom uredu naletio na taj komad papira i uvidio da je zastara odavno nastupila. Kako bi se ipak nešto naplatilo, taj netko zaključio je da bi mu se mogao priznati njegov argument i umanjiti naknada. Tako bi se našeg poduzetnika moglo odobrovoljiti da ne čeprka previše po propisima, nego da plati. Da je platio, kao što smo pisali prije nekoliko brojeva, novac mu se ne bi vratio bez obzira na zastaru. Poduzetniku smo objasnili koje su mu mogućnosti na raspolaganju. Na njemu je sada da odluči hoće li kazniti lokalnu upravu zbog vlastitog nemara ili će ipak podmiriti svoj dug.Da sam na njegovu mjestu, čak bih išao dalje pa objavio i ime referenta koji je bio zadužen za taj predmet, jer takvih je, nažalost, mnogo. Ipak, poduzetnik ne želi ići toliko daleko, ali bio je voljan podijeliti iskustvo s javnošću kako bi gradski oci protresli zahrđale gradske strukture.