Slučaj ugostitelja iz Splitsko-dalmatinske županije pokazuje da u Poreznoj upravi još nije sve kako treba.
Tražio je da ostane anoniman, ali je želio ispričati priču kako bi se, kaže, napokon uklonili problemi koje stvaraju poreznici. Naš ugostitelj već nekoliko godina ima restoran, a zbog kompliciranih odnosa s partnerom nije plaćao porez oko dvije godine. Restoran se zadužio i nije bilo druge nego stvari pokušati popraviti predstečajnom nagodbom.
Ne čujem dobro To što je naš sugovornik najmanje kriv za ovu situaciju nije važno za našu temu, pa je nećemo ni opisivati. Nije mu, doduše, kriva ni Porezna uprava ni dobavljači i taj će problem morati sam rješavati sa svojim partnerom, čega je svjestan. No nakon što je pokrenut postupak predstečajne nagodbe, što je uredno objavljeno na Fininoj internetskoj stranici, došao mu je prvi put porezni inspektor i počeo češljati papire. Rekao mu je da mora platiti porez. Naš ugostitelj uzalud je objašnjavao da je pokrenut postupak i da će se to riješiti nakon što se prihvati plan restrukturiranja. No poreznik kao da nije htio čuti, nego je inzistirao da se uplati barem dio novca u državni proračun. Iako je znao da se tijekom predstečajne nagodbe račun deblokira, nije bio dovoljno upućen u pravila igre, što je poreznik shvatio i svojim ga ‘blitzkriegom‘ isprepadao. Ugostitelj ga nije želio previše iritirati i uplatio je 20-ak tisuća kuna u državni proračun.No tu nije bio kraj. Mjesec dana nakon toga drugi su ga put posjetili inspektori i opet su češljali po papirima. Rekli su mu da mora uplatiti preostali porez (preko 100 tisuća kuna) inače će zatvoriti restoran. Uzalud im je naš vlasnik restorana objašnjavao da je pokrenut postupak predstečajne nagodbe i da će se to riješiti nakon što se prihvati plan restrukturiranja. No poreznici su inzistirali da se uplati preostali dio novca u državni proračun. Naš je sugovornik pogriješio jer nije reagirao odmah nakon prvog posjeta inspektora i pisanim se putem žalio na takav nastup, no zanimljivo je da ni nakon njegova drugog upozorenja da je restoran u postupku predstečajne nagodbe inspektori nemaju potrebu provjeriti taj jednostavni i dostupni podatak svima na svijetu, nego i dalje tjeraju po svome.
Ne čujem dobro (2) Držeći se one da se s rogatim ne isplati bosti, ugostitelj se prihvatio zahtjevnog zadatka te uzevši nešto novca od zarade i nešto od roditelja i prijatelja uplatio je preostali dio poreznog duga, pritom se dodatno opterećujući kako bi nastavio poslovanje. Baš kad je počeo razmišljati kakav plan restrukturiranja predložiti u situaciji kad mora vraćati i novonastale dugove, mjesec dana nakon drugog dolaska inspektori su mu pokucali na vrata i treći put. Sigurno se pitate zašto su došli. Zato što im nije, tvrdili su, uplatio preostali dio poreznog duga. Kad im je predočio dokaz, kao i dokument da je restoran u predstečajnoj nagodbi, tek tad su obustavili kontrolu. Na pitanje kako nisu znali da im je uplatio dug, inspektori su slegnuli ramenima tvrdeći da oni takve informacije inače nemaju. To je zaista da ne povjeruješ; em nisu u stanju provjeriti je li neka tvrtka ušla u predstečajnu nagodbu, em nemaju pojma kad im neka tvrtka uplati porez. Ako tako rade porezni inspektori, onda i u najurednijoj tvrtki kad je riječ o plaćanju obveza prema državi mogu nervozno očekivati svako malo inspektore. Gdje je tu smisao Porezne uprave?