Želio bih ispričati priču koja je jednog poduzetnika dovela na rub ponora, no poput Feniksa dignuo se iz pepela i nastavio s drugim biznisom, sada se može reći i uspješno. Priču mi je ispričao nedavno, dok sam pripremao temu o povjerenju među poduzetnicima. Njegova agonija počela je upravo zato što je imao neograničeno povjerenje u osobu koju nikad nije vidio.
>>>Pravda za sve: U HZMO-u nemaju pojma o tome rade li im umirovljenici
Nije želio da mu spominjem ime, što je i razumljivo, a i neke sam detalje namjerno izmijenio. Poduzetnik je imao tvrtku u Varaždinskoj županiji. Prije nekoliko godina nazvao ga je čovjek koji se predstavio kao Marko Marković i naručio od njega pet tona robe. Priznao je da je samo površno provjerio tu tvrtku; vidio je da je registrirana, da ima nekakve prihode, nije čak ni pokušao pronaći nešto o Marku Markoviću. Nakon što mu je stigla narudžbenica, moj sugovornik poslao je pet tona robe, ali kad se približio rok plaćanja, počeo je sumnjati da neće dobiti novac. Nazvao ga je i osjetio da Marko Marković ‘mulja‘, no umjesto da mu odmah pošalje zadužnicu, pružio mu je još jednu priliku. Skratit ću ovaj dio priče: sugovorniku nije plaćena ni lipa i zbog tog je posla propao – njegova tvrtka otišla je u stečaj i likvidirana je.
Sve bilo je muzika
Poduzetnik je previše vjerovao poslovnom partneru koji ga je prevario pa je preko noći ostao bez ičega. Odselio se iz svojega mjesta i živio kao ulični svirač. Jednog je dana rekao dosta i vratio se kući, shvativši da tako više ne ide
Ostao je bez ičega, ostala mu je samo gitara. Otišao je iz svojega mjesta u grad blizu Zagreba i ondje je zarađivao za kruh. I to doslovno: svirao je na cesti, a ljudi su mu prilazili i ubacivali kunu, dvije, netko pet ili deset. Cijelo ga je vrijeme bilo strah da će naići netko tko ga poznaje, veli da bi propao od srama u zemlju.
– Ne mogu vam opisati kako sam se osjećao, bilo je strašno. Do tada sam živio normalno, tvrtka nije bila velika, ali priuštila mi je pristojna primanja, a onda odjednom ništa. Svirajući gitaru na ulici, bio sam ponižen, u svakom trenutku pripravan pobjeći ako naiđe netko poznat iako sam pustio brkove i svirao daleko od svoga mjesta. Ipak, u trenucima opuštenosti znao sam i uživati jer sam svirao Azru, Električni orgazam, Ekatarinu, Partibrejkerse, Rundeka… glazbu svoje mladosti, koju su ljudi dobro prihvaćali – govori sugovornik.
Živio je u trošnoj kućici s dvije sobe koje mu je ustupio neki dobri čovjek, hranio se onako, prosječno, koliko bi utržio taj dan, i tako svakodnevno. Svako toliko dolazilo mu je u sjećanje da su ga nasanjkali neki loši ljudi, mrzio ih je i u takvim trenucima svašta mu je padalo na pamet, pa i osveta, ali, srećom, ostao je sabran. Kad već nije upoznao Marka Markovića, bolje da ga ne vidi nikad. Ni tužba ne bi ništa riješila jer je i tvrtka Marka Markovića vrlo brzo otišla u stečaj.
Povratak otpisanoga
Nakon više od godinu dana odlučio je vratiti se u svoje mjesto i odsjesti kod roditelja koji su ga cijelo vrijeme molili da se vrati. Zašto ih nije poslušao, nije mi objasnio, no kad se napokon vratio, shvatio je da je dobro učinio. – Jednog su mi dana roditelji rekli da će me financijski poduprijeti ako ponovno krenem u biznis. Rekli su mi da imaju povjerenja u mene jer sam dobro vodio tvrtku dok nisam povukao nepromišljen potez. Izvukao sam pouku iz svega i ponovno se upustio u biznis, ovaj put malo drukčiji – kaže.
>>>Pravda za sve: Radove na obnovi kulturnih dobara dobivaju samo povlašteni
Sugovornik se vratio iz mrtvih, posao je krenuo; ni ovaj put to nije nešto veliko, ali solidno zarađuje. U međuvremenu se i oženio, dobio djecu i kaže da nikad nije bio sretniji. No sada, napominje, puše i na hladno, zato detaljno provjerava svakoga s kim prvi put surađuje, a vodi i evidenciju o partnerima s kojima dulje surađuje, zlu ne trebalo. Još trpi posljedice prijevare jer kao što je onomad imao veliko povjerenje, sad i sâm priznaje da pretjeruje zbog dubokog nepovjerenja. To također nije dobro jer zbog toga možda neće moći napraviti nov iskorak u poslovanju, ali nadam se da će sve to prevladati. Glavno da mu je krenulo...
POST SCRIPTUM Prije sam pisao o europskome poslovnom broju koji tobože netko ondje u EU dodjeljuje tvrtkama u Hrvatskoj. Obrate vam se kao da ste dužni ispuniti pristupnicu, a onda im platite uslugu koju niste ni tražili. Iako nemam tvrtku, zanimljivo je da su u posljednjih mjesec dana i meni poslali pismo sljedećeg sadržaja: ‘Pozdrav! Da bi Vaša tvrtka bila upisana u Poslovni registar Europske unije za 2018./2019, molimo Vas da ispunite priloženi formular i pošaljete ga na sljedeću adresu: Poslovni registar EU, PP Box 34, 3700 AA Zeist, Nizozemska; telefaks: +31 205 248 107.‘ E-adresa je Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. Ako ste dobili nešto slično, preporučujem da to odmah izbrišete iz sandučića e-pošte.