Prije nešto manje od mjesec dana zvao me je jedan poduzetnik i prosuo drvlje i kamenje po poreznim inspektorima. Tvrdi da su kaznili njega zato što je odbio PDV prema računu R1 koji mu je poslao dobavljač, a trebao mu je poslati račun R2. I umjesto da kazne dobavljača, priča sugovornik, kažnjen je on. Obećao sam mu da ću se raspitati i ono što sam saznao ne ide mu baš u korist, tj. nije to baš onako kako je tvrdio.
Sugovornik ima tvrtku i on kao i svi d.d.-i i d.o.o.-i mora ispostavljati račun R1. Obrtnici, mi novinari koji smo u registru poreznih obveznika i ostala samostalna zanimanja isporučuju račun R2. Razlike u sadržaju tih računa nema, imaju iste elemente, ali R1 poreznicima govori da je poduzetnik obveznik poreza na dobit, a R2 da je obveznik poreza na dohodak. No još je nešto mnogo važnije za ovu priču – poduzetnik kojemu je dobavljač poslao račun R2 smije odbiti PDV tek onda kada ga je zaista i platio; poduzetnik pak kojemu je dobavljač poslao račun R1 može odbiti PDV odmah nakon što mu je roba isporučena ili usluga obavljena, neovisno je li račun R1 plaćen ili nije.
Uzaludni pozivi
Iako je obrtnik poduzetniku ispostavio račun R1, na temelju čega je ovaj u poslovnim knjigama odbio PDV nakon obavljene usluge, ispostavilo se da je obrtnik pogriješio jer je trebao poslati račun R2. A ta oznaka računa znači da poduzetnik može odbiti PDV tek kad plati uslugu ili isporučenu robu.
I tu je kvaka jer mu je dobavljač poslao račun R1 i moj je sugovornik odbio PDV, a kad je došao inspektor, shvatio je da je dobavljač obrtnik koji nije smio napisati račun R1 (odnosno smio je pod određenim uvjetima koji sada nisu bitni, ali te uvjete obrtnik nije ispunjavao), nego R2. I tu dolazimo do ključnog trenutka u kojem shvaćamo da moj sugovornik nije bio baš posve iskren te da ga inspektor zapravo nije uopće kaznio, nego je samo vratio stvari na svoje mjesto. Rekao bih i zasluženo, a evo i zašto tako mislim.
Dakle, poduzetniku je obrtnik poslao račun R1 i on je nakon obavljene usluge odmah odbio PDV. I to je u skladu sa Zakonom o PDV-u (ima više poreznih zakona koji propisuju te situacije). Pa iako je odbio PDV (i time praktično naplatio PDV), obavljenu uslugu moj sugovornik nije platio obrtniku. Obrtnik ga je nekoliko puta zvao da mu plati, ali moj je sugovornik uvijek nalazio izliku obećavajući da će mu platiti. A kako se naknadno saznalo da moj sugovornik nije platio uslugu? Pa jednostavno po tome što je obrtnik pogriješio poslavši mu račun R1, a trebao je R2.
To je inspektor utvrdio i tada je nastala druga situacija koja je nalagala poduzetniku da može odbiti PDV, ali tek kada obrtniku plati uslugu. Inspektor je tražio dokaz da je obrtniku plaćena usluga, ali budući da poduzetnik to nije mogao dokazati, napisao mu je rješenje u kojem stoji da nema pravo na odbitak PDV-a i da odmah mora vratiti novac koji mu je na ime odbitka PDV-a uplaćen iz državnog proračuna.
Hvala inspektoru
U rješenju nema nikakve kazne za poduzetnika ili bilo čega što bi upućivalo na nju, iako je poduzetnik smatrao da ako već netko i treba biti kažnjen, onda je to obrtnik koji je poslao pogrešan račun. I tu se vidi nekorektnost moga sugovornika jer osim što nije platio obrtniku, sad još smatra da bi ga trebalo i kazniti jer on mora vratiti PDV u državni proračun.
Moj sugovornik, kojem neću spominjati ime, sigurno će se naljutiti zbog svega ovoga, ali neka se ljuti. U ovoj kolumni mnogo sam puta pisao o lošim inspektorima koji na ovaj ili onaj način maltretiraju poduzetnike. Ali uvijek sam naglašavao kako sam uvjeren da svi inspektori nisu loši. U ovoj priči, prema mom mišljenju, inspektor je odradio svoj posao profesionalno, praktično natjeravši na kraju moga sugovornika da obrtniku plati obavljenu uslugu i da tek onda odbije PDV. Sugovornik je vjerojatno očekivao da ću zajahati na talasu pljuvanja po inspektorima objavljujući samo dio priče. Nadam se da se više neće ovako ponašati i da će nastaviti uspješno i korektno poslovati, a sve najbolje želim i obrtniku.
POST SCRIPTUM
U ovoj priči navode se računi s oznakama R1 i R2. Međutim, od ulaska Hrvatske u EU više nije nužno da se računi tako označavaju jer propisi EU ne poznaju taj način označavanja. To ne znači da se ne smiju slati s tim oznakama, ali, kako kažu moji sugovornici koji su mi to objašnjavali, Zakon o PDV-u kaže da na računu umjesto oznaka R1 ili R2 kod riječi ‘obveza plaćanja PDV-a nastaje‘, mora pisati ili ‘s izdavanjem računa‘ (dosadašnji R1) ili ‘s plaćanjem računa‘ (dosadašnji R2). Možda bi bilo dobro definitivno ukinuti te oznake R1 i R2 pa se vjerojatno ne bi događale spomenute situacije, koje, kažu mi porezni stručnjaci s kojima sam razgovarao, nisu baš rijetke.