Mala je tvrtka od banke zatražila kredit. Njezin se vlasnik i direktor s bankom dogovorio da tvrtka zatraži jamstvo od HAMAG-BICRO-a, čime bi kredit bio odobren. No HAMAG-BICRO je to odbio, a priča nam nameće pitanje što raditi s poduzetnicima čije su tvrtke ranije otišle u stečaj i likvidirane su, a kasnije su osnovali nove tvrtke. Upravo je riječ o takvom poduzetniku, koji nam nije dopustio da objavimo njegovo ime, ali smo dobili dokumente iz kojih je vidljivo da nije mogao dobiti jamstvo.
>>> Pravda za sve: I dalje nećemo znati tko smije pokapati mrtve
No, cijenjeni čitatelju, nemojmo unaprijed osuđivati državnu agenciju jer mislim da je pohvalno to što su u HAMAG-BICRO-u oprezni u davanju jamstava, samo je pitanje jesu li u ovoj i sličnim pričama uzeti u obzir svi elementi prilikom donošenja odluke koja poduzetniku mnogo znači. Naime, naš je poduzetnik ranijih godina u vlasništvu imao tvrtku koja je otišla u stečaj i nakon toga je likvidirana. Ostao je dužan državi nekih dva milijuna kuna za poreze i doprinose, ali s obzirom na to da su provedeni svi zakonski postupci (stečaj i likvidacija), njegov je dug prema državi praktično izbrisan.
Odlučujući kriterij
Mala je tvrtka zatražila jamstvo od HAMAG-BICRO-a kako bi joj bio odobren kredit kod banke, no u toj joj ga državnoj agenciji nisu mogli dati jer je njezin vlasnik već imao tvrtku koja je otišla u stečaj te je ostao dužan za poreze i doprinose. Možda bi trebalo razmisliti o doradi kriterija.
Pokrenuo je novu tvrtku osnovavši j.d.o.o. i, kako sam naveo, nedavno je zatražio kredit od jedne banke i jamstvo za povrat kredita od HAMAG-BICRO-a. U HAMAG-u su odgovorili da nije moguće izdati tvrtki jamstvo za kredit jer je prethodna vlasnikova tvrtka ostala dužna Poreznoj upravi rečenu svotu novca.
>>> Pravda za sve: Ulagač platio dva posto veće kamate zbog nesređene gruntovnice
Dakle, to je odlučujući kriterij i sad dolazimo do naše dvojbe treba li se, na temelju ovakve priče, poduzetnicima u sličnoj situaciji ipak izaći ususret. Nema sumnje da su u HAMAG-BICRO-u vodili računa o lošoj poslovnoj kulturi koja je, neću reći preplavila hrvatski poslovni svijet, ali je bila jako prisutna i mnogi su pošteni poduzetnici zbog toga ispaštali. Jednostavno, bilo je poduzetnika koji bi otvorili tvrtku, ne bi plaćali naručenu robu ili usluge, tvrtka bi otišla u stečaj i likvidaciju, a oni su komotno mogli osnovati druge tvrtke i tako unedogled.
Zato su se u toj državnoj agenciji s pravom odlučili na oprez, jer zašto bi davali jamstva nekome tko je u najmanju ruku neozbiljan i da se zbog njegovih gluposti uzalud troši novac poreznih obveznika. No trebalo bi ipak razmisliti je li takva odluka najbolje rješenje. Jer, prije svega, nisu svi poduzetnici neozbiljni, mnogi su od njih proveli besane noći zbog poslovnih problema u koje su upadali, pa čak nije za osudu ni to što su neki poduzetnici u najboljoj namjeri za sebe i tvrtku povukli krive poteze pa su im tvrtke završile u stečaju te su kasnije likvidirane. Jako je mnogo njih ostalo dužno i Poreznoj upravi.
Temeljite provjere
Provjerio sam poduzetnika koji mi se javio i nisam našao ništa posebno, da se bavio kriminalom, da je bio nepošten, ali odlukom da ne može dobiti jamstva kao da je kažnjen što mu je tvrtka onomad otišla u stečaj. Pitao sam HAMAG-BICRO na temelju kojeg propisa ili akta je donio tu odluku, ali nisam dobio odgovor. U svakom slučaju, bilo bi dobro da u državnoj agenciji i dalje ostanu na oprezu, ali možda bi se ipak trebali ponašati kao i banke, odnosno razmotriti sve elemente prilikom odlučivanja o davanju jamstva.
>>> Pravda za sve: Ministarstvo gospodarstva obećava da više neće kasniti s poticajima
Primjerice, što ako nova tvrtka nekoć propalog poduzetnika jako dobro posluje, zašto joj ne bi bilo odobreno jamstvo, uz prethodnu provjeru plaća li poduzetnik svoje obaveze dobavljačima i prema državi te općenito uz provjere (zašto ne), primjerice je li uzoran građanin, u kom se miljeu kreće...? Svi ćemo reći da svatko zaslužuje drugu priliku, a primjenom dodatnih kriterija za dobivanje jamstava poduzetnicima koji su imali nesreću da im tvrtka propadne na taj ćemo način poručiti da ih podržavamo da ponovno pokušaju. Zato, uz pohvalu državnoj agenciji HAMAG-BICRO-u zbog opreza, možda bi trebalo razmisliti o svemu ovome.
POST SCRIPTUM Neki dan razgovarao sam s jednim jačim poduzetnikom. Pričao mi je kako je vlasniku tvrtke iz iste branše ponudio da zajedno spase jednu posrnulu tvrtku za koju bi bilo šteta da propadne zbog krivih poteza menadžmenta, a ujedno bi time na tržištu sve tri tvrtke dobile veći rejting. No na njegov prijedlog poduzetnik mu je odgovorio: ‘Ko ga j..., neka propadne.‘ Moj sugovornik zaključuje da bi i među poduzetnicima trebalo biti više solidarnosti, a ne samo očekivati od države da ih razumije.