Prijatelj mi je ispričao što se dogodilo njegovoj mami kad je ležala pet dana u jednoj zagrebačkoj bolnici. Gospođa nije imala dopunsko zdravstveno osiguranje pa je morala snositi dio troškova liječenja. Vrlo bih rado naveo ime te bolnice, pa i liječnike s kojima je moj prijatelj imao posla, ali mi je strogo naredio da to ne činim.
Njegova priča pokazat će zašto nam je zdravstvo u dubiozi i zašto se vjerojatno nikad nećemo izvući iz dugova, pa bio ministar lijeve ili desne orijentacije.Uglavnom, kada je njegova mama otpuštena iz bolnice, na šalteru je rješavala papirologiju i rečeno joj je da mora platiti 1500 kuna bolničkih troškova. Njezin je sin bio s njom i kad je vidio račun, upitao je gospođu na šalteru što znače šifre koje su na njemu ispisane. Naime, na računu su bile samo nekakve šifre usluga i ukupna cijena.
Dešifriranje Tražio je da se na čistom hrvatskom, bez šifri, napišu sve usluge i njihove cijene. Gospođa na šalteru mu je rekla da je jedino pravilan račun u šiframa, ali kako moj prika nije glup, rekao joj je da ga ne pravi budalom i da njegovoj mami fino napravi račun tako da iz njega može iščitati što sve treba platiti. I da, pitao ju je prema kojim se to pravilima račun izdaje u šiframa.Gospođa na šalteru ‘shvatila‘ je da takva pravila ne postoje, pa im je, uz konzultaciju s doktorima, napravila novi račun s popisom usluga. Tu su nastali novi problemi jer je u popisu bilo mnogo više usluga nego što su njegovoj mami pružene. Tako je navedeno da je bila triput na ultrazvuku, a bila je dvaput. Zatim je navedeno da je isto toliko puta vadila urin i krv, što nije bila istina (samo jednom), a moj je prijatelj gospođu na šalteru upitao i kad je to njegova mama išla na magnetsku rezonanciju. U računu su navedene i tablete koje uopće nije trošila, kao i neka druga medicinska pomagala poput pelena ili pomoći pri vođenju pacijenta u zahod.Sve te usluge, pojedinačno gledano, imaju malu cijenu, nekoliko desetaka do nekoliko stotina kuna, ali kad se to sve zbroji, nije to baš mala brojka, pogotovo ne za umirovljenike.
Tržnica u bolnici Odbili su to platiti pa su na kraju ipak izbrisane izmišljene usluge i s 1500 kuna cijena je pala na 800-tinjak kuna. Nevjerojatno, kao na tržnici. I koliko je takvih pacijenata koji se uopće ne pobune, nego skrušeno plate misleći da se, prema našem primitivnom i čobanskom balkanskom shvaćanju, najbolje ne zamjerati doktorima. A nema razloga, upravo suprotno, treba se bez straha usprotiviti i marifetlucima u bolnicama, kao što je uradio moj prika. No ovaj nam slučaj govori mnogo više nego što se čini na prvi pogled.Treba se zapitati što je s onim pacijentima koji imaju i dopunsko zdravstveno osiguranje. Koliko putem njih bolnice na isti način pljačkaju HZZO i druge osiguravajuće kuće. Sigurno je da im šalju račune s fiktivnim uslugama, pa ako ćemo se malo poigrati brojkama, iz ovog primjera vidimo da je bolnica od mame moga prijatelja htjela naplatiti gotovo dvostruko više nego što je stvarno trebala. Bismo li mogli to projicirati na godišnji proračun HZZO-a, veći od 20 milijardi kuna i nedostatan da podmiri dugove koje naprave bolnice. Bivši je ministar zdravlja Siniša Varga nekoliko puta izjavio da bi se s tolikim novcem mogli pokriti svi troškovi liječenja samo kada bi se racionalnije upravljalo, posebice u nabavi lijekova i plaćanju bolničkih usluga. Ovaj jednostavan primjer dokazuje da je u pravu!