Darko Pavletić iz Nenzinga u Austriji javio se zbog problema s kojim se suočavaju građani u hrvatskom pravosuđu. Naime, smatra da bi sudovi trebali davati prednost zemljišnim knjigama (gruntovnici) u odnosu na katastar kada odlučuju o tome kome pripada određena nekretnina.
Ponukan je svojim iskustvom jer je u parničnom postupku Općinski sud u Rijeci presudio u korist njegovih susjeda koji su tzv. dosjelošću (stjecanje vlasništva nakon deset godina uživanja na nekretnini, čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) postali vlasnici zemljišta. Sud je prihvatio katastarsku dosjelost.
Važnost ugovora - Oranica je od 1912. bila i u vlasništvu i u korištenju naše obitelji. Upis u posjed od susjeda 1954. niti je objašnjen niti je u to vrijeme bila praksa katastra da se posjednike/vlasnike pismeno obavijesti o promjenama. Zbog toga do smrti naše none nismo ni znali za promjene u katastru. Iako naši susjedi nisu dostavili nijedan dokument, primjerice ugovor, Sud je prihvatio izjave dva instruirana svjedoka kao istinite, utvrđujući da smo prema zemljišnim knjigama samo formalni vlasnik, ali ne i bitni - kaže Pavletić.
Kao i uvijek, ne želimo se ni sada miješati u taj problem i trebamo vjerovati da će više sudske instance (Pavletići su se žalili) pravilno ocijeniti je li Općinski sud donio dobru presudu ili nije. Ipak, Sud će odluku donijeti na temelju zakona, a, gledajući katastar, možda drugostupanjskom sudu ni ne preostaje ništa drugo nego da potvrdi presudu prvostupanjskog.
No ovdje bismo mogli razmotriti Pavletićevo stajališta da bi sud ipak trebao dati prednost zemljišnim knjigama u odnosu na katastar. Katastar sadrži podatke o položaju, obliku i površini katastarskih čestica te posjedu, a u zemljišne knjige upisuju se nekretnine, vlasništvo i druga stvarna prava i neka obvezna prava na nekretninama te određeni drugi odnosi relevantni za pravni promet nekretninama. ZK se temelji na podacima katastarske izmjere. Dakle, ako u katastru stoji da su Pavletićevi susjedi u posjedu još od 1954., onda dosjelošću zaista imaju pravo da se u ZK upišu kao vlasnici. No i upis u katastarski posjed morao je biti urađen na temelju nekog dokumenta (primjerice davanje u zakup ili pravo na korištenje), a Pavletić nije prvi koji tvrdi da se zna dogoditi da takvog dokumenta nema u katastru. Znači, možda je netko jednom davno u katastar protuzakonito upisao posjednika i to treba uzeti u obzir.
Poticaj stručnjacima U takvim slučajevima sud bi zaista morao uvidjeti na temelju čega je onda netko upisan kao posjednik. Mišljenja sam da sud treba dati prednost podacima iz ZK-a, a ne tek olako kao istinite uzimati izjave svjedoka. To ne znači da je i ovdje Pavletić u pravu, jer ljudi su nekoć zaista potpisivali ugovore istovremeno želeći izbjeći plaćanje poreza te nisu promjene provodili u ZK-u, pa možda je to uradio i netko od njegove obitelji. Vjerovatno ipak ne, jer bi njegovi susjedi sigurno predočili pa makar i neovjereni ugovor o kupoprodaji dotične parcele.
Dakle, ne može se osporiti dosjelost ako su svi dokumenti tu, ali prihvatiti dosjelost na temelju podataka o katastarskom posjedu, a da nema popratnog dokumenta o tome kako je netko ušao u posjed načelno je neprihvatljivo i sud bi trebao dati prednost podacima iz ZK-a. Ipak, to je vrlo problematična tema i više poticaj stručnjacima za razmišljanje.