Sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić dobrano je uzdrmao političku i gospodarsku scenu najavivši da će Ustavnom sudu podnijeti zahtjev za ocjenom ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.
Učinio je to ovaj tjedan, a kako sam i najavio u prošlom broju u ovoj rubrici, neke dijelove njegova prvog priopćenja valja prokomentirati i u ovoj kolumni.
Ministar financija Slavko Linić u svom je stilu ljutito suca Kolakušića nazvao lijenim čovjekom, čak su mediji baratali informacijom da u ladici ima mnogo netaknutih predmeta.
Sumnjiva ustavnost No pogledamo li njegovo priopćenje, vidimo da tu neke stvari ne štimaju. Prije svega, a u prošlom smo broju to već pisali u članku ‘Predstečajnim nagodbama prijeti stečajni postupak’, postoji ljutnja sudaca Trgovačkog suda što su praktično degradirani iako to opravdavaju time što ne mogu donositi kvalitetne odluke nego ih samo amenovati. No čini se da je ovdje ipak u pitanju ego suca Kolakušića jer on u svom prvom priopćenju kaže: ‘Izjava hrvatskog političara... da je u prijašnjem tijeku postupka ... pribavljeno 15.000 stranica spisa, a da sam ja kao sudac ... samo trebao donijeti rješenje kojim potvrđujem predstečajnu nagodbu vjerojatno najbolje govori o suspektnoj ustavnosti zakona koji hrvatskim sucima oduzima pravo da budu suci i primjenjuju propise ... po principu ‘vidim, a ne smijem vidjeti’.’Time je sudac Kolakušić gotovo pa direktno stavio do znanja da mu smeta što je predstečajni postupak spušten sa suda na upravni postupak navodeći suspektnost ustavnosti, tj. sumnju da je ta činjenica u neskladu s Ustavom. No ovdje je barem formalno ispunjena usklađenost s Ustavom jer sudac svojim potpisom ipak daje konačan sud, bez obzira na to što ne sudjeluje u upravnom postupku. Uostalom, njegov potez kojim je zaustavljena predstečajna nagodba dovoljno govori o tome da je i sa skresanim ovlastima sudac još uvijek gazda.Drugo se tiče djelotvornosti suca Kolakušića. Obrazlaže zašto nije imao 100 dana da se pozabavi predstečajnom nagodbom Dalekovoda. U prijedlogu za sklapanje predstečajne nagodbe, veli, nije bilo sadržaja teksta predstečajne nagodbe koji je dužnik želio sklopiti s vjerovnicima. Dobio ga je, kaže, tek 3. srpnja nakon što je predlagatelj rješenjem pozvan da ga dostavi. No u spisu od 1950 stranica vidjelo se da ima nedostatke pa je predlagatelj ponovo pozvan da ih dostavi, što je i učinio 16. srpnja. Tako sudac Kolakušić objašnjava da nije imao 100 dana vremena, nego samo pet. Osim toga, dodao je, nije dostavljen spis predmeta koji se vodio pred Financijskom agencijom iako je Fina pozvana da to učini.
Pogled na web No to bi se moglo uvažiti kada bi ovo bilo vrijeme 80-ih godina 20. stoljeća kada smo mi obični smrtnici mislili da će nešto poput interneta biti moguće sredinom 21. stoljeća. Tada bi bilo jedino moguće dopisivati se s predlagateljima i Finom. No svi ti dokumenti koje je sudac Kolakušić tražio nalaze se na Fininoj web-stranici, a prema zakonu ti su dokumenti validni i mogu se skinuti. Sucu je bilo lakše napisati dopis da dokumente predlagatelj pošalje nego da pogleda web-stranicu i isprinta sebi dokumente za pola sata. Ovako je gubio dane i dane, pa prema tome, sudac Kolakušić ovdje nema nikakvog opravdanja i svojim je potezima i sâm ugrozio predstečajni postupak, neovisno o tome što će reći Ustavni sud.