Slučaj s jednim portalom koji je izgubio na sudu i morao sa svoje stranice maknuti sporni tekst bila je prilika da malo u redakciji prokomentiramo je li ispravna kazna uklanjanje tekstova s internetskog portala.
Kao alternativa sud bi mogao odrediti da se uz tekst na portalu postavi i poveznica za objavljeno reagiranje osobe ili tvrtke ako smatraju da su oštećene. Usporedili smo takvu situaciju s novinama. Naime, kad se napiše tekst u novinama, oštećena strana ima pravo na objavu reagiranja… Fizički je nemoguće ukloniti tekst osim zapljenom naklade. Međutim, za tekst objavljen na web-portalu često se traži da se ukloni, pritom (navodno) oštećeni prijete tužbom itd.
Razlika ovisno o mediju
Pitali smo poznatu odvjetnicu Vesnu Alaburić koja su prava oštećenih, odnosno imaju li pravo u tužbi zahtijevati da se ukloni tekst s portala ili im preostaje pravo na reagiranje kao i u slučaju novinskog teksta.
– Oštećenici imaju pravo zahtijevati uklanjanje priloga s portala. To je najčešći i najvažniji oblik naknađivanja štete prouzročene prilogom objavljenim na portalu. Za razliku od novina, koje završe u nekoj arhivi i malotko onamo ode pročitati stare tekstove, na portalu su svi prilozi dostupni vrlo jednostavno – zauvijek. To je razlog zbog kojega se oblici naknađivanja štete u pravilu razlikuju ovisno o vrsti medija, zato se od portala zahtijeva ono što je teško ili nemoguće dobiti u odnosu na druge medije – objašnjava Alaburić. Ona dodaje kako je tema velika te se to pravo razvija, ali najvažnije je uklanjanje priloga iz sfere javne komunikacije.
Relevantni su Zakon o medijima i Zakon o obveznim odnosima. Alaburić posebno upozorava na to da je važno znati da zakon ne limitira načine i oblike naknađivanja neimovinske štete. To znači da sud prema svojoj procjeni može donijeti odluku, pa i takvu da se ukloni sporni tekst (članak 1047. ZOO-a). No postoje i razmišljanja da je uklanjanje tekstova s web-portala jednako paljenju knjiga, što smo tijekom povijesti imali priliku vidjeti, pa čak i u svojoj zemlji.
To je, priznajem, prilično teško pitanje, no odvjetnica Alaburić smatra da to ipak nije jednako.
– Nije jednako paljenju knjiga. To je institut sličan nekadašnjem povlačenju novina iz prodaje. Sud utvrđuje da je nekim prilogom povrijeđeno pravo osobnosti, da u konkretnom slučaju pravo osobnosti uživa pretežniju zaštitu od slobode izražavanja i jedna od mogućih posljedica jest povlačenje spornog sadržaja iz javne komunikacije – kaže. Dodaje da je to praksa u svim demokratskim zemljama.
Neutemeljene presude
Dvojba je li to jednako paljenju knjiga ili nije veoma je osjetljiva jer znamo da ni naše pravosuđe nije baš najbolje i zna se dogoditi da se donesu svakakve presude. Zašto onda sud ne bi donio i neutemeljenu presudu protiv nekog medija u kojem traži da se ukloni članak? To već pomalo nalikuje na paljenje nepoćudnih knjiga.
Upravo bi zbog toga bilo najbolje da sudac ostavi članak, ali da uz njega mora biti postavljena poveznica o reagiranju. Osim pri težemu ‘verbalnom deliktu‘ koji bi tražio ekvivalentno reagiranje zapljene cijele naklade novina. U svakom slučaju, novinari (ali i svi oni koji su prenijeli sporni tekst) trebaju znati da postoji mogućnost da sudac naredi uklanjanje teksta – ako su navedene pogrešne činjenice ili se oštećenik osjeća uvrijeđenim.