Nazovem ja tako poljoprivrednika da mi kaže koju pametnu o hrvatskoj poljoprivredi ili ispriča svoje iskustvo s poljoprivrednom proizvodnjom. Već dugo pratim poljoprivredu, doduše posljednje dvije godine malo manje, ali sasvim dovoljno da bih shvatio kojim vještinama barataju naši poljoprivrednici.
S njima najviše volim kontaktirati telefonski jer mnogo njih još nema svoju elektroničku adresu, a kamoli da bi na internetu pretraživalo koje novosti mogu pronaći o poljoprivrednoj proizvodnji. I onda vlada premijera Zorana Milanovića na sjednici održanoj 5. prosinca izglasuje Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona.
Od pamtivijeka do danas Osim što se Zakon mijenja po tko zna koji put, što ide u prilog onima koji tvrde da tvrtke zbog čestog mijenjanja zakona nemaju pravnu sigurnost, ovdje ćemo pozornost svratiti na odredbe koje se odnose na informatičku pismenost poduzetnika, ali i građana. Prema Vladinu prijedlogu, ako ne uspije dostava rješenja o ovrsi, izvršit će se tako da se objavi na sudskoj e-oglasnoj ploči i nakon osam dana smatrat će se da je ovršenik obaviješten.Valja reći da Vlada s pravom nastoji što više suzbiti zloupotrebu ovršenika, koji često znaju navoditi pogrešnu adresu ili namjerno ne prijaviti njezinu promjenu. Sad će sud ili javni bilježnik prije dostave provjeriti adresu i onda poslati rješenje o ovrsi; ako ni tada ne uspije, vadit će se as iz rukava, tj. rješenje će se objaviti na e-oglasnoj ploči. Međutim, pogrešno to radi.Na stranu to što je taj problem poznat od pamtivijeka i što tek sad to pokušavamo suzbiti ponovnim mijenjanjem zakona (doduše, ne mijenja se samo zbog toga). Nije jasno kako u Vladi nisu uzeli u obzir da dio naših poduzetnika i građana iz ovih ili onih razloga ne zna uključiti ni kompjutor, pa kako će onda doznati s e-ploče da je doneseno rješenje o ovrsi? Mogla je Vlada ostaviti rok i od osamsto dana, a ne od osam dana, da netko onamo navrati na mrežnu stranicu suda i pročita što mu slijedi.
Na klincima svijet ostaje Dobar su primjer naši poljoprivrednici. Kad god sam molio da mi odgovore e-poštom ili mi pošalju fotografiju, za dio njih to je bio velik problem. Rješenje su najčešće nalazili u svojoj djeci, čak i klincima osnovnoškolcima kojima su diktirali što će mi odgovoriti (doista je bilo tako s jednim poljoprivrednikom) ili su klinci slali fotografije. Naravno, ima i poljoprivrednika koji se normalno koriste internetom, ali treba navesti da ovdje nisu samo u pitanju poljoprivrednici, nego i vlasnici drugih obrta. Također, ovrhe se ne događaju samo poduzetnicima nego i prezaduženim građanima, među kojima ima i onih slabo informatički pismenih. Osim toga, kao što kaže prof. dr. sc. Hrvoje Kačer, kao da i oni koji su informatički pismeni baš svaki put odlaze na mrežne stranice suda jer, tko zna, možda se njihovo ime ukaže na e-oglasnoj ploči.Prijedlog nije dobar jer se tako krše prava građana (i poduzetnika), koji moraju biti obaviješteni o postupku koji se odnosi na njih. Druga je stvar kad bi se rješenje dostavljalo e-poštom, ali i to bi bilo moguće samo ako građanin na to pristane, kao što sam, primjerice, ja pristao da mi račune za internet šalju e-poštom. Država ništa ne pita, kao da ne služi građanima. Tko zna, možda će netko pronaći i elemente za ocjenu ustavnosti takvog zakona, ali ova vlada kao da traži način da za nekoliko mjeseci ponovno promijeni Ovršni zakon.