Prošlog petka ćaskajući s poduzetnikom požalio mi se na Pravilnik o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte. Riječ je o poticajima u sklopu oslobađanja poreza na dobit za tvrtke koje investiraju u istraživanje i razvoj.
Ideja je super, pohvalio je sugovornik nekadašnjeg ministra znanosti Dragana Primorca, koji je progurao tu odredbu, a temelji se na članku 111. Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, u kojem piše: ‘Državnu potporu obveznici poreza na dobit, sukladno Zakonu o porezu na dobit, ostvaruju putem dodatnog umanjenja porezne osnovice za opravdane troškove projekta znanstvenih i razvojnih istraživanja.‘ To je također regulirano i u članku 6. Zakona o porezu na dobit.
Zagorčati ili olakšati No mi ne bismo bili mi kada ne bismo barem malo zagorčali život onima kojima zakonom želimo olakšati. Tako za članak 5. spomenutog Pravilnika o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte naš sugovornik kaže da je besmislen. U stavku 1. piše (nakon što je sva dokumentacija dostavljena Poreznoj upravi) da ‘Porezna uprava može pisanim putem korisniku potpore dostaviti zahtjev za provjerom opravdanosti troškova projekta za koje je umanjena porezna osnovica. U tom slučaju korisnik potpore obvezan je zatražiti provjeru opravdanosti troškova projekta od Ministarstva (znanosti, obrazovanja i sporta, op.a.). U tu svrhu dostavlja Ministarstvu presliku Obrasca 2 prethodno priloženog uz poreznu prijavu te druge podatke koje Ministarstvo zatraži.‘ A onda u stavku 2. kaže se da o ‘zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava istodobno izvješćuje i Ministarstvo‘, a u stavku 3. pak propisano je da će Ministarstvo procijeniti opravdanost troškova te izdati potvrdu s iznosom opravdanih troškova projekta u roku od 30 dana od dana zaprimljenoga pisanog zahtjeva korisnika potpore.To znači da je u idealnom slučaju izgubljeno mjesec dana. U stvarnosti to može biti čak i dva. Sugovornik kaže da nema smisla da poduzetnici rade jedan posao dva puta jer nakon što predaju svu dokumentaciju PU-u, može proći vrijeme dok PU obavijesti tvrtku da traži dodatnu provjeru. Onda poduzetnik mora otići u PU, predati to u Ministarstvo znanosti zajedno sa zahtjevom za provjerom opravdanosti troškova za istraživanje i razvoj, pa dok to dođe na red već će se izgubiti dosta vremena. Nakon provjere poduzetnik mora ići po potvrdu u Ministarstvo da je sve O. K. i s tom potvrdom otići opet u PU da bi mu se napokon smanjila porezna osnovica.
Zašto PU to ne odradi? A sve se to moglo riješiti na jednostavan način, bez maltretiranja poduzetnika. Čak se čini i smiješnim znamo li da u stavku 2. Pravilnika piše kako PU izvješćuje Ministarstvo da će poduzetnik sam donijeti dokumentaciju na provjeru. Pa ako može poslati informaciju, PU je mogao odmah sam proslijediti dokumentaciju Ministarstvu znanosti i zatražiti provjeru.Sugovornik kaže da su provjere nužne jer je bilo mnogo zloupotreba vezanih uz porezne olakšice. No objašnjava, i pritom pravi karakteristične bolne grimase, toliko se izgubi vremena i živaca dok se to sve odradi da bi se zaista trebalo poraditi nešto da se članak 5. Pravilnika o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte promijeni. Izvori kažu da u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta rade na izmjenama, pa apeliramo da razmotre i taj problem.