Pacta sunt servanda’, kaže nam profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Splitu Arsen Bačić. Pitali smo ga što misli o mogućnosti da štediše u stambenim štedionicama ostanu bez planiranog novca za kupnju stana. Njegov odgovor znači da se ugovori moraju poštovati, što je osnovno načelo ugovornog prava prema kojem zaključeni ugovor ima snagu zakona za ugovorne strane.
Riječ je o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje. Ideja je ministra financija Slavka Linića da se ukine poticanje stambene štednje za sve uplate nastale nakon 1. siječnja 2014. Iako profesor Bačić ne tvrdi izričito da bi štediše mogle tužiti državu jer nema klasičnog ugovora, njegov odgovor sugerira da bi moglo biti elemenata za to. No i bez toga bit će štete.
Pogrešni razlozi U medijima je već obrazloženo zašto Linić predlaže taj korak i smatram da su kritike na taj način štednje dosta na mjestu. Sustav stambene štednje štediše su najčešće zlorabili pa se može slobodno reći da su oni koji su na kraju pete godine štednje podignuli glavnicu i kamate, a nisu kupili stan, pokrali državu, odnosno porezne obveznike. Međutim, ne može im se ništa jer im je to bilo omogućeno zakonom.Sad Linić pokušava ispraviti krivu Drinu, ali iz potpuno pogrešnih razloga. Umjesto da promijeni zakonske odredbe tako da se taj novac mora upotrijebiti u strogo namjenske svrhe, tj. za kupnju stana, inače će biti penala, on u tome vidi priliku da državi dodatno uštedi 200 milijuna kuna, koliko se godišnje isplati na ime poticaja za stambenu štednju. Pretpostavljam da su se Linićeve oči zasvijetlile kad je u potrazi za svakom mogućom kunom prepoznao mogućnost da od štediša ‘ćapi’ toliku lovu. Taj je potez još jedanput pokazao da, bez obzira na to što nam je, općenito, poticajna politika loša, Vlada nema alternativnu politiku kojom će poticati grane za koje bi to imalo smisla. Dokaz je dosadašnje administrativno rezanje poljoprivrednih poticaja bez poljoprivredne strategije i kriterija. Kratkoročno državni proračun dobiva, dugoročno to šteti gospodarstvu jer ne potičemo grane koje kod nas imaju izgleda.
Loša klima Da smo popravili zakon, posredno bismo s pomoću štedionica potaknuli i građevinsku industriju. Ovako, štediše će se povući iz štedionica, to više što, za razliku od štednje u bankama, neće morati platiti penale, a štedionice će izgubiti planiranu dobit. To bi se moglo protumačiti i kao kršenje obaveza koje je država preuzela prema štedionicama, a posredno i prema štedišama. Zato bi ovdje štedionice mogle imati elemenata čak i za tužbu jer unaprijed gube uključenu dobit od klijenata koji već nekoliko godina štede, što im može poremetiti poslovne planove. Međutim, teško će se štedionice odlučiti za to jer bi tako njihove vlasnice banke mogle pogoršati ionako napete odnose s Vladom.Štete će ipak sigurno biti jer govorimo o stvaranju investicijskog ozračja, a tako šaljemo poruku ulagačima da se preko noći potezom pera njihova ulaganja mogu pretvoriti u prah i pepeo. Dakle, zakon se izmjenjuje bez dubljeg promišljanja. Nastavi li se ovako raditi, cijenu ćemo plaćati idućih godina, pa bi i bez eventualnih tužbi to moglo biti previše. To bi već na sljedećim izborima mogla osjetiti vladajuća koalicija.