Tvrtka iz Podravine, čiji su nas vlasnici zamolili da joj ne spominjemo ime, krenula je u projekt proizvodnje bobičastog voća s namjerom da ga izvozi u EU. Prije dvije godine zasadili su sadnice na 2,5 hektara, a onda su se, vidjevši perspektivu i mogućnost dobivanja sredstava iz IPARD-a, odlučili za sadnju novih triju hektara.
Uložili su milijune, aplicirali za IPARD, a sada im je povrat dijela uloženih sredstava pod velikim upitnikom. Razlog je tipično birokratski.
Na tečaj o plijevljenju U zapisniku inspektora zaštite na radu stoji da je pomoćni radnik vadio korijenje a da uvjeti nisu bili ergonomski prilagođeni. Ergonomija je znanost koja se bavi uklapanjem čovjeka s njegovim poslom i radnim zadacima. Stavlja čovjeka na prvo mjesto uzimajući u obzir njegove kapacitete i ograničenja. Težnja ergonomije jeste da se čovjeku osiguraju odgovarajuća oprema, zadaci, alat i okruženje.Pomoćni je radnik, kako je bilo navedeno u zapisniku, udaljen s radnog mjesta vađenja korova ručnim alatom sve dok se ne osposobi za rad na siguran način. Što je pod tim inspektor mislio, nitko ne zna, ali vlasnici tvrtke čak tvrde da nije ni imao alat, nego je korijenje vadio ručno, jer mu za to ne treba alat. Doduše, inspektor je nešto govorio i o tome kako treba saviti ruku, držati leđa, ali nitko od prisutnih nije ga razumio. Druga stvar, još važnija je ta da ta vrsta posla, tj. plijevljenje korova ne ulazi u poslove s posebnim uvjetima rada za koje je potrebno procijeniti opasnost. Osim toga inspektor je naveo da je zaposlenik voćar, a zapravo je riječ, kako smo naveli, o pomoćnom radniku. Bilo je tu još navodnih nedostataka, u koje se ne želimo miješati jer se tiču dokazivanja, ali spomenuti ‘nedostatak‘ zaista je netipičan.Postavlja se pitanje kakav to alat treba čovjeku za plijevljenje korova kada smo svi koji imamo barem malo vrta naučili da to radimo rukama. Primjerice, ja koji sam stvarno lijen za te poslove pa me otac u djetinjstvu remenom morao tjerati na plijevljenje, znao sam zauzimati svakakve poze a da ni jednom nije došlo u pitanje moje zdravlje, osim ako mi je zaprijetio očev remen. Stvarno, kakve li gluposti!
Smisao kažnjavanja Posljedice te inspekcije za naše bi poduzetnike mogle biti kobne. Vlasnik bi mogao platiti kaznu do 15 tisuća kuna, a tvrtka do 40 tisuća kuna. No to je sitnica. Upravo zbog takvog nalaza postalo je vrlo upitno dobivanje sredstava iz programa IPARD za taj projekt. Vlasnici tvrtke vidljivo su ogorčeni. Pokazuju mi slike, stvarno su uložili sredstva za obranu od tuče, vidi se da je plantaža lijepo uređena, s pristupnim stazama, cjelokupna je infrastruktura uvedena i sad bi mogli ostati bez dijela sredstava zbog jednoga tipičnog birokrata.Pretpostavimo ipak da je inspektor bio u pravu te da pomoćni radnik radi u nemogućim uvjetima plijevljenja korova. Pitamo se ipak je li smisao inspekcije kažnjavanje ili otklanjanje nedostataka. Valjda je ovo drugo, pa ako su vlasnici tvrtke pogriješili (a stvarno nisu), zašto im nije dao mogućnost da otklone pogrešku.U mome rodnom gradu bio je tako jedan lik koji je bio interni kontrolor u jednoj tvrtki. Nije baš bio pismen, ali je na toj poziciji osjetio moć i dobio poriv da dokazuje zaposlenicima da je on taj kojeg se nešto pita. Bio mu je cilj kazniti bilo koga, uživao je da ga se ljudi boje. Čim sam čuo ovu priču, sjetio sam ga se. To su naprosto takvi ljudi.