Jedna mi je kolegica nedavno pričala kako je dobila otkaz u tvrtki u kojoj je radila prije nego što se vratila u novinarstvo. Bila je na bolovanju, ali unatoč tome, njezin je poslodavac ukinuo radno mjesto na kojem je radila i uručio joj je otkaz ne sačekavši da se vrati na posao. Poslodavac se pozvao na članak 115. Zakona o radu u kojem piše da će se radniku uručiti otkaz ‘ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)‘. Iako ima pravo reorganizirati poduzeće i ukidati radna mjesta radi racionalizacije troškova, poduzetnik se ne može pozivati na određenu odredbu zakona a istovremeno kršiti drugu odredbu istog zakona. Naime, u članku 117. Zakona o radu piše da ‘privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu‘.
Zakonski uvjeti
Te se dvije odredbe, reklo bi se u ovom slučaju, sudaraju, ali duh bilo kojeg zakona takav je da treba težiti tome da se pozivajući se na jednu odredbu ne krše druge odredbe istog ili drugih zakona. U tom bi se slučaju morala vagati težina jedne odredbe u odnosu na drugu. Ako bi se to radilo, onda bi ona odredba koja ide u korist oštećene strane (a to je u ovom slučaju kolegica koja je dobila otkaz) trebala biti važnija jer bi takvo što i sud priznao. Dakle, kolegica je komotno mogla tužiti tvrtku i dobila bi na sudu. No, kao što sam naveo, ne smije biti dileme koja je odredba u tom slučaju važnija. Mnogo je važnije da se pozivanjem na jednu odredbu ne smije kršiti druga. Drugim riječima, poslodavac je morao ispuniti sve zakonske uvjete kako bi mogao nekom uručiti otkaz. Budući da to nije učinio, prekršio je Zakon o radu. Potvrdu tome dala je i jedna poznata hrvatska odvjetnica koja se, između ostalog, bavi i radno-pravnim odnosima. Ona kaže da se ne smije dati otkaz zaposleniku dok god je na bolovanju, bez obzira na to što se ukida njegovo radno mjesto, kao u našem slučaju.
– Osim toga, čudim se tom poslodavcu jer dok je god na bolovanju, zaposlenik nije na teret njemu, nego Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Prema tome, osim plaće za vrijeme otkaznog roka, koji može trajati najviše tri mjeseca, poslodavac nikakvu štetu nije mogao pretrpjeti i vaša bi kolegica sigurno dobila na sudu – kaže odvjetnica.
Treba tužiti
Još jedna neizravna potvrda toga je i slučaj moje druge kolegice koja je bila na trudničkom bolovanju. U bivšoj su joj tvrtki još za vrijeme bolovanja javili da se također ukida njezino radno mjesto i da očekuje otkaz s otkaznim rokom. Znali su da joj ne smiju dati otkaz dok je na bolovanju, sačekali su da se vrati, dobila je mjesec i pol dana otkaznog roka (jer je radila u tvrtki dvije godine, čl. 122. ZOR-a) i uručili joj otkaz. Dakle, poslodavac druge kolegice, koji je također ukinuo njezino radno mjesto i uručio joj otkaz nije se usudio kršiti drugu odredbu istog zakona jer zna da bi sigurno izgubio na sudu, kao što je potvrdila i odvjetnica. Obje su mi kolegice rekle da nisu tužile svoje bivše poslodavce. Zabrinjavajuće je što nemaju volje da se vuku po sudovima. Ta druga, uz dužno poštovanje, ne bi ni dobila na sudu, ali prva bi sigurno dobila. Zato, iako se nikom ne da vući po sudovima, treba tužiti, ako ništa jer to je poruka da se zakoni ne smiju kršiti.