Zamislimo sljedeću situaciju: posudio sam svojedobno četrdeset tisuća kuna od deset osoba – što na prijateljstvo, što na moljakanje, što na uvjerljivost da ću novac vratiti. No zlehuda sudba spriječila je sve moje planove. Očito netalentiran za biznis posao sam prepustio svom zastupniku, ali ga je obiteljska vlast (supruga) brzo svojim dekretom svrgla i imenovala svog povjerenika.
>>> Ramljak dostavio prvo izvješće: Agrokor je bio u ‘krizi upravljanja’
A on je najprije objavio da sam ja loše vodio posao, pa sazvao sve vjerovnike i objasnio im da je obiteljsko gospodarstvo Litvan ipak na pragu spasa, samo što od svakog treba još sitnicu od − par tisuća kuna. A stari dug? Pa, tko da novi kredit, bit će prvi u redu za povrat starog duga, ili bar dijela. Ovako priča izgleda skroz nesuvisla.
>>> Gref: Investicijska privlačnost Hrvatske će pasti bez dogovora Vlade i Agrokorovih kreditora
Epilog: vjerovnici su zamrzili i mene (do kraja) i povjerenika. No kad se tisuće zamijene milijardama, dolazimo do Agrokorova modela. Neizvedivo? Vjerojatno, ali to i nije najvažnije ako Agrokorove kulise Ramljak-Plenkovićevih Potemkinovih sela budu izgledale dovoljno uvjerljivo do drugoga kruga lokalnih izbora ove nedjelje, i ako se ne sruše do parlamentarnih izbora.