Vidim, otkad je još uvijek relativno svježi ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović izvalio dosad možda i najkontroverzniju izjavu iz prilično bogatog i raznovrsnog opusa takvih, kako bi se Vlatko Marković i Zdravko Mamić trebali pogledati u ogledalo i pljunuti na ono što vide, uznemirili su se duhovi.
Uznemireni su razni civilizirani i pristojni ljudi, od renomiranih nogometnih trenera kalibra Ante Čačića, vršitelja dužnosti trenera Dinama (svi su oni samo vršitelji dužnosti, dok im Mamić ne navrati u svlačionicu jedan dan) do uglednih znanstvenika. Evo recimo, piše znanstvenik iz Kanade Igor Štagljar, pismo Milanoviću sav zgrožen njegovim divljačkim i uvredljivim istupom. Veli, među ostalim, kako bi Jovanović zbog svojih izjava odavno bio smijenjen da je kojom srećom kanadski ministar nečega, a ne hrvatski.
Propušta konsternirani lučonoša uljudbe primjetiti da Kanada nema Markovića, Srebrića i Mamića jer je organizirana i ozbiljna država koju HDZ nije skoro 20 godina sustavno rasturao i napravio od nje mutnu močvaru kakva je Hrvatska. Mulj u kojem razna sluzava i opasna stvorenja slobodno plivaju i ostavljaju ljigav trag gdje god prođu. Nije da on brani markoviće i mamiće, ogradio se spremno, nego je stvar principa, čujte postoji kultura, ne možete tako.
Moram priznati da se ne slažem, pasionirani sam obožavatelj jednostavne, vječne logike, kauzaliteta i sličnih odavno zaboravljenih vještina. Meni se oduvijek činilo da đubre iznosi đubretar, ovce najbolje čuva pas najsličniji vuku, klin se klinom izbija, a sa društvenim dnom se razgovara na jedini njima razumljiv način, uvredljivo, brutalno, divljački i sirovo. Prava iz Društva povlače oni koji ih i zaslužuju priznavanjem istog i sudjelovanjem u njemu, oni koji mu okreću leđa, pokušavaju ga zajebati ili ga ruše, što se mene tiče, nemaju ih. Čovjek je za mene širi pojam od puke biološke određenosti, prava mora zaslužiti. Finoća, značajno i dugotrajno ljudsko iskustvo je pokazalo i dokazalo, nije još nikad prevladala nad društvenim smećem, to je uvijek bio uspjeh sile i iste takve prljave igre. Mnoge bojim se, zbunjuju vješt povijesni PR i marketing, razvodnjene liberalne pričice, koji nerijetko sirovo razračunavanje prikazuju kao trijumf pristojnosti i civilizacije nad silom i divljaštvom.
To je netočno, lekciju iz povijesti neću držati jer mi se ne da, skratit ću na sljedeće - uzvišeni moralisti, plemeniti i principijelni ljudi vjerni svojoj pristojnosti, civiliziranosti, nenasilju i finoći redovito lupaju tuđim organom po trnju. Dok oni uživaju u zvuku svog glasa i dive se svojoj plemenitosti, netko u pozadini redovito obavlja prljavi posao. Kako ide podjela zasluga, pak, već je dobro poznato. Isto tako, seljak će uvijek biti seljak, nosio odijelo i vozio Rolls-Royce ili ne, kao što će gospodin uvijek biti gospodin, psovao i vrijeđao ili ne. U nekim stvarima ukupni je sadržaj još uvijek važniji od ispraznih društvenih formi, negdje je još uvijek bitan kontekst, ne površni dojam.
Jovanović se zasad uglavnom zadržao na riječima, ali i to je značajan napredak, nikako nazadovanje kao što neki tvrde. Vrijeme je da se s tim ljudima počne barem razgovarati na taj način, budite sigurni da ih je više zabrinuo Jovanović od svih nježnih šaputanja, tihih molbi, hinjenih osuda i impotentnih upozorenja. Upravo su zbog pristojnosti, da banaliziram, još ovdje. Uostalom, malo iskrene strasti je ugodna promjena. A ako bog da, ostvarit će se ona mudrost - da riječi vode u djela.