Ima nešto preslatko u Ivanu Jakovičiću kada se onako namrgođen ljuti u kamere i najavljuje rat SDP-u zbog ‘preotimanja‘ Damira Kajina
Jest da zamjera svom velikom koalicijskom partneru zakulisne igre i višemjesečno manevriranje u pozadini, odnosno jednostavnije sasvim očit nož u leđa, ali ne toliko da izađe iz vladajuće koalicije. Postoje ipak prioriteti. Nije, doduše. Kajin izravno prešao u SDP, barem zasad, ali je priča i bez tog simboličnog čina sasvima jasna, a niti iz samog SDP-a nisu se niti potrudili praviti blesavi. Načelno, riječ je o za parlamentarnu demokraciju sasvim uobičajenom igrokazu, no njegova vrijednost ide dalje. Ovim potezom SDP je pokazao koliko su sve kalkulacije drugog partnera HNS-a smiješne i koliko je pogrešna eventualna bojažljivost spram agresivne retorike stranke koja trenutno ne prelazi niti izborni prag. Najžalosnije je što očito ni sami nisu svjesni lekcije koju su si sami udjelili. Kombinatorika je u slučaju odnosa SDP-a i HNS-a zapravo bolno jednostavna – SDP ne treba u krajnjoj liniji HNS, no zato HNS svakako treba SDP. Utoliko je njihovo suicidalno ponašanje proteklih mjeseci pravi misterij.Ionako ne pretjerano popularna strančica primila je dodatne teške udarce na konto svog predsjednika Radimira Čačića i umjesto da se sakrije u neki tamni kutić, odlučila svom snagom zakucati si autogol glumatanjem oko poreza na nekretnine i otužnim pokušajem prikupljanja naoko lakih političkih poena. Samo naoko. Kako se moglo i pretpostaviti čak niti biračko tijelo nije toliko glupo, pa im se prerušavanje u oporbu obilo o glavu, posebice nakon nemuštog prtljanja Dragana Kovačevića u Dnevniku, netom nakon famozne HNS-ove difamacije poreza iznjedrenog iz Vlade u kojoj upravo oni sjede i u kojoj drže neke ključne resore ( gospodarstvo, vanjske poslove). Stvar je bila toliko neuvjerljiva da je Zoran Šprajc morao na kraju susprezati smijeh na Kovačevićevo inzistiranje kako o porezu HNS pojma nije imao. Premda načelno nije protiv njega. Ali ne sad, nego jednom. I u drugačijem obliku. U SDP-u su se, ne sasvim pogrešno, odlučili ponašati poput velikog mede koji briše guzicu zecom, i docirajućim stavom otpuhnuli perfidnu igru najvažnijeg partnera, no pitanje je koliko se dugoročno takvo ponašanje isplati. Grešku u kalkulaciji snage protivnika Milanovićev je SDP već napravio u slučaju Milana Bandića kojeg je trebalo ‘odrezati‘, i to sasvim bezbolno za stranku davno prije, ali je neodlučnost i računanje rezultiralo prilično neslavnom rošadom u zagrebačkom SDP-u. Pažljivo njegovan za budućeg gradonačelnika Davor Bernardić je ponižen i odbačen, a njegov prijatelj Rajko Ostojić ispao je tip koji mu na zapovijed stranke nabija nož u leđa. Zbog svega je u sjenu pala opravdanost ‘škartiranja‘ bezličnog Bernardića. Pitanje je stoga je li SDP izvukao neke lekcije iz priče s IDS-om jer one nedvojbeno postoje. Male stranke, redovito izrazito klijentelistički koncipirane, previše vole vlast da bi blef izvele do kraja, nešto što je jedinom istinskom političkom šahistu na ovim prostorima u dugo vremena, Sanaderu, bilo savršeno jasno. HSS, inače swingerska stranka u boljoj pregovaračkoj poziciji od HNS-a, vodao je na lancu poput kućnog ljubimca svjestan opojne moći vlasti i manjka političkih muda u svojih mlađih partnera. HNS je u još goroj situaciji, izvan SDP-a oni zapravo i nemaju s kime koalirati, a sami ili u suradnji s drugim manjim strankama su zanemariva sila.Ignoriranje komešanja bilo je relativno dobar potez, ali samo ako na tome stane, što je malo vjerojatno. Novi ministar gospodarstva Vrdoljak pokazuje neke neugodne tendencije kopiranja Čačićevih manira i iz stranke se općenito osjeća ona fingirana bahatost namijenjena obmanjivanju protivnika i hinjenju nepostojeće snage. Ako se sjedenje na dvije stolice nastavi, Milanović bi bez ikakvog straha trebao lupiti šakom po stolu zato što izgubiti ne može. U najgoroj varijanti može doći do prijevremenih izbora, ako HNS izdrži blef, no SDP tu ne mora strahovati, i dalje bi bio najjača stranka s time da bi ojačali kredibilitet i stvorili reputaciju stranke koja se ne da ucjenjivati, dok bi HNS riskirao debakl pada ispod crte i neulaska u parlament. Okolnosti u kojima je HDZ slabiji no ikad i ne predstavlja relevantnog protivnika dodatno šire prostor SDP-u. Primjer IDS-a i Jakovčića, kao i svojedobno HSS-a, sugerira kako hrabrosti za igranje va banque u tim strankama ionako nema. Loše je za posao.