Da, Tomislav Karamarko je definitivno najbolji izbor za Hrvatsku jer će u slučaju da postane predsjednik HDZ-a na skorašnjim stranačkim izborima, tu stranku zacementirati u opskurnost u koju od početka i pripada na duže vrijeme.
Medijski nevjerojatno odbojan tip teško da će uspjeti privući glasove izvan one zadrte biračke jezgre HDZ-a, a to, srećom, odavno nije dovoljno za preuzimanje vlasti, čak ni u Hrvatskoj. Čudnije stvari su se događale, no biračko tijelo u ovoj zemlji konzervativno je i vodi se, kao i sva nesvjesna stvorenja, više instinktom, nego razumom, iako bi u potonjoj varijanti Karamarko imao još manje šansi. Za njega ne radi niti dojam, kao što je radio za Sanadera, niti retorička uglađenost, kao što je radila za Milanovića. Sasvim suprotno, njegovo cijeđenje riječi, pogled u prazno i općenito aura sumnjivog tipa skrivene agende, ostavljaju negativan dojam na birače ipak navikle na uglađenu prezentaciju, koliko god praznu ozbiljnim sadržajem. Za nekog tko sanja o mjestu predsjednika države prilično značajan hendikep, a potrebna je gotovo jednako nevjerojatna količina mašte ili opijata da ga se zamisli u premijerskom stolcu.
Čak je i Darko Milinović, nježni izbacivač u provincijskom disku, uvjerljivija opcija jer možda ne ostavlja dojam najbržeg okidača u oružarnici, ali barem na trenutke djeluje benevolentno. Gotovo nevino. S druge strane, kad gledate Domagoja Miloševića, pomislite da je vjerojatno bolje ostaviti negativan dojam, nego nikakav dojam, no on i nije ozbiljan konkurent, kao ni onaj drugi kojeg se ne mogu sjetiti. Teško je to izreći, ali najbolji izbor je, kada bi iz nekog razloga u nekom paralelnom svemiru željeli opstanak te stranke, Jadranka Kosor. Uz sve svoje minuse, jedino ona djeluje koliko-toliko ozbiljno u javnom nastupu, ima političku vještinu za eventualno privlačenje šireg kruga birača, naglasak na eventualno, i uvjerljiva je u svojoj ideološkoj umjernosti, drugom ključnom elementu kod birača u ovoj zemlji, nakon medijskog nastupa.
Samo površan pogled na parlamentarne i predsjedničke izbore u proteklih desetak godina dosta nedvosmisleno pokazuje da većina nije sklona radikalnim i ekstremnim varijantama i preferira one koji barem načelno sugeriraju građansku smirenost. U tom smislu igranje na Tuđmana i ‘pravi‘ HDZ može poslužiti za unutarstranačke svrhe, no na prvim će se izborima vratiti kao bumerang.Međutim, kako mi nije stalo do opstanka stranke, Tomislav Karamarko je bez premca moj čovjek. S njima na čelu stranke, sigurni smo od HDZ-a još neko vrijeme.