To uvozno i kod nas sve popularnije neusvislo ispaljivanje new-age floskula i fraza nekad zna biti i zabavno, ali u slučaju postavljanja nadzornih kamera po Zagrebu, bome počinje iritirati. Baš kao što se i priliči modernim, kritičnim, slobodarski osviještenim građanima odraslima na lošim američkim filmovima i serijama, gebelsovskoj propagandi par excellance inače, mnogi su se stanovnici Zagreba jako zabrinuli i uzjogunili oko činjenice da će njihova privatnost i ona, kako se zovu, ljudska prava, biti ugroženi, sada kada će ih iz svakog kutka pažljivo promatrati kamere Velikog brata.
Neću sad u detalje o onim već spominjanim problemima ovog blago rečeno čudnovatog rezona tipičnog za ljude koji život poimaju u kategorijama nametnutima kroz tuđa promišljanja i bez trunke vlastitog intelektualnog doprinosa, poput činjenice da je svijet detaljno premrežen svim mogućim praćenjima, od računala do mobitela pri čemu upravo ti borci za privatnost obožavaju cijelom svijetu objavljivati svaku informaciju o svojoj mahom nebitnoj egzistenciji, ili onog načelno nevažnog, ali ilustrativnog podatka da, dopustit ću i sebi malo paušalnosti, oko 90 posto tih anglo-američki inspiriranih boraca za slobodu i ljudska prava misli kako izraz Velik brat dolazi od istoimenog reality showa.
Meni je prosto nevjerojatno da se prilikom razmatranja ‘problema’ nadzornih kamera na ulicama previđa jedna sasvim banalna činjenica - da je ulica po definiciji javni prostor u kojem se ne bi trebalo događati apsolutno ništa privatno. Što je to točno privatno što su ti preneraženi ljudi mogli dosad nesmetano raditi, a od sada ne mogu? Kopati nos, češati jaja, šarati po zgradama neopisivo glupe žvrljotine, mlatiti jedni druge, divljati u autu, ševiti se, prditi, podrigivati, kreveljiti se i plaziti jezik, hodati goli...? Što to vi ‘privatnici’ inače obavljate po ulici, a da zahtjeva mir, tišinu, intimnost i privatnost? Koja je to privatna djelatnost uobičajena za ulicu, usklađena s javnim moralom i zakonom, narušena budnim okom Velikog brata? I otkad vam to smeta uostalom?
Većina vas je pod utjecajem nakaradne civilizacije uvlačenja u guzicu potrošaču/glasaču ionako uvjerena da ste posebni, drugačiji, šarmantni, duhoviti, talentirani, zanimljivi, poželjni, ljepši, bolji, vrijedniji, inteligentniji itd., i jedva čekate svijet obavijestiti o divnome sebi. Dapače, koristite svaku priliku i moderni alat u tu svrhu, tako da mi nije jasan taj strah da vas se neželjeno promatra. Još jedan mali detalj - neželjenom ste promatranju, možda niste primjetili, izloženi onu sekundu kada iskoračite na ulicu. Kada se, primjerice, preseravate po špici u subotu, predmet ste promatranja, nerijetko i sprdnje, cijelog niza neznanaca, od kojih za mnoge vjerojatno ne želite da vas gledaju. Je li stvar u posredstvu tehnologije? Može uživo i osobno, ali ne posredno i distancirano? Mogu pojedinci, ne i sustav utjelovljen u pojedincu?
Ovo je naime, era nezapamćenog egzhibicionizma, ali ljudima odjednom jako smeta da ih se gleda. Zbunjen sam. Nije, jasno, stvar u narušavanju privatnosti jer jednostavno ne može ni biti, na ulici nema privatnosti i točka, problem je sasvim druge prirode, čini mi se, i leži u copy-paste kulturi zasnovanoj na nepojmljivoj površnosti i prepričavanju uglavnom priglupih i nelogičnih lupetanja viđenih na televiziji, ili modernije, na Facebooku.
U biti je riječ o divljačkom propagiranju građanskog društva koje se pretvorilo u svoju suprotnost, teror običnog čovjeka nad sustavom i društvom. Ako vas policija zaustavi, a priori je u krivu, ako vi pandura napenalite, imate svoja prava poslije toga, ako vam on vrati, to je policijska brutalnost i mora odgovarati. Ako ste uopće prekršitelj zakona ili neke osnovne društvene norme imate prava, cijeli je sustav postavljen da brine za jadnog vas. Nažalost za žrtve to sve manje vrijedi, one su sve više tek statistika. Pa tom izokrenutom logikom sve do kamera. One će vidjeti ono što ne želite, ne zato što imate pravo da vas ne vidi, nego zato što radite ono što ne bi trebali. Vi ćete to pretvoriti u priču o svojim pravima, činjenicu da radite nešto nedopušteno sasvim ćete smetnuti s uma, s lakoćom odbaciti kao nevažnu.
I da na kraju izvedemo to razmišljanje do kraja, sama činjenica da ste se uznemirili oko toga tko će vas gledati, pokazuje da sebi dajete neutemeljenu važnost, baš kao što to radite cijelo vrijeme. Takav rezon implicira da je sama vaša pojava na ulici nekom dovoljno interesantna za gledanje, iako vas, budimo realni, baš nitko neće gledati, oni koji sjede iza kamera neće znati ni da postojite, osim ako im pažnju zaista ne privučete. U tom slučaju vraćamo se na početak - vi to, naime, zaista i želite.