Posljednjih nekoliko dana bilo je gozba za neke medije koji su u nekoliko navrata zgroženo prenosili dogodovštinu ispred jednog zagrebačkog vrtića kada su policajci, procijenili su građani i mediji jednoglasno, koristili prekomjernu silu u privođenju jednog od mnogih mirnih Hrvata, Građanina, koji se mirno, uljuđeno, dostojanstveno i, jasno, građanski, pobunio protiv činjenice da pišu kaznu za nepropisno parkiranje njegovoj sestri.
Prema iskazu dotičnog, odmah prihvaćenom kao čista, nepatvorena istina, on je policajce pristojno zamolio za razumijevanje, njegova sestra znate ne može hodati jer je ozljedila ligamente, a ovi su to jedva dočekali i krenuli pitomog Građanina divljački privoditi. Naime, nije to prvi put da krvožedna i raspomamljena policija samo traži nekog krotkog Građanina, ovaj put čak usred bijela dana, da ga policijski brutalizira. Čim su vidjeli krivo parkiran auto, znali su da je to prilika koju su čekali danima. Njihova verzija, nešto je drugačija i kaže kako je čovjek bio bezobrazan, ignorirao ih i odbio legitimiranje. E sad, kad to uparite s podatkom da je riječ o još jednom ‘poduzetniku‘ iz HDZ-ovog miljea, što je, uzgred, isplivalo nakon što je napisan najveći dio ovog teksta, policijska varijanta mi zvuči sve bolje. Ne da je bilo lako doći do njihove verzije. I da, pribrojite to mojim predrasudama slobodno.
Kako običaj i nalaže, mediji su odmah u sprezi s građanima odlučili kako je Građaninova verzija točna, policijska kriva te krenuli poput čopora gladnih vukova inzistirati na, pa budimo iskreni, otkazu dotičnim policajcima. Sve je prema već poznatom protokolu kategorizirano kao ‘policijska brutalnost‘. U procesu su napravili malo senzacije, prodali koji primjerak više, pribrojili dodatni klik. Kao ni oni, nisam bio tamo, ali skeptičan po prirodi i upoznat s Građaninom i njegovom ‘istinom‘, o HDZ Poduzetniku-Građaninu da i ne pričamo (poznati su mi mnogi primjeri poniznih Građana i Građana-maloljetnika koji idu svojim poslom, nikog ne diraju, ništa ne rade, svakim udisajem poštuju slovo zakona, da bi se od nikud stvorila banda napaljenih pandura i počela ih ničim izazvana zajebavati) nisam sasvim spreman povjerovati ni bratu, ni sestri, ni ekipici teta iz vrtića. Ponajmanje automatski. No, važnije od toga više me brine otkada je to Građanin po definiciji postao u pravu kada prigovara na tretman policije? Kada je to svaka grubost policije postala po definiciji pretjerana? Kako je načelno sasvim u redu opirati se svakoj intervenciji policije, čak i kad si evidentno u krivu? Zašto je Građanin automatski žrtva? I što je najgore što se moglo dogoditi djevi u nevolji? Maknula bi auto ili platila kaznu? Nedajbože oboje?
Bojim se, kako je krenulo s Građanima i ljudskim pravima, da je policiji kao konceptu istekao rok trajanja, uskoro ćemo slati svećenike i psihijatre naoružane suosjećanjem da rade red i rehabilitiraju kriminalce. Mogli bi recimo ići u dvojkama, jedan svećenik, jedan psihijatar, pa da svaki proba. Prvo mu ovaj pokuša otkriti svjetlo Isusa Krista spasitelja našega gospodina, ako ne uspije, imat će i psihijatar šansu porazgovarati s njim i otkriti koji mu roditelj nije kupio omiljenu igračku za 5. rođendan. Ili se usudio zaljepiti mu jednu kad je napravio pizdariju. Ako nije vjernik onda psihijatar odmah preuzima. Vjernik ne-katolik u Hrvatskoj ionako ne može biti, to ne postoji. Ne uspije li tako, zadnja granica obrane su aktivisti i borci za ljudska prava, oni će znati što treba. Kad već ne ide rehabilitacija da se bar osigura nesmetan rad silovateljima, pedofilima, ubojicama i HDZ-ovcima. O uštedama da i ne govorim.
Nije tu priči kraj, moglo se danima detaljno pratiti i psihičko stanje djece. Ona su šokirana i van sebe nakon što su vidjeli kako policija privodi grubo tipa koji je, sve se čini ako smijem ja biti paušalan i odokativan, sjajno mislio iskoristiti svoju i tuđu djecu za vlastito preseravanje i bezobraštinu. Priča se kako su pri savladavanju odgurnuli malo dijete, nitko ne pita zašto se i kako to dijete uopće našlo između policije i Građanina? Inače žive u predivnom svijetu iz bajke u kojem se svi drže za ruke i pjevaju po cijeli dan, da bi sada bili izloženi traumatičnom iskustvu koje će ih unakaziti za cijeli život. To što su izloženi triput gorim sranjima na televiziji, internetu, ulici i kod kuće odjednom je sasvim nebitno. Trebali su biti liječnici, odvjetnici i predsjednici, sada će biti divljaci, delinkventi i profesionalni ubojice, sve zbog tog kobnog dana kada su vidjeli za što služi policija. Uopće ne dvojim kako će kriminalci među njima, a bit će ih ne treba sumnjati, valja samo pričekati neke da malo ojačaju, navesti upravo ovaj događaj kao prijelomni u razvoju njihove kriminalne persone, iako bi u suprotnom bili vrhunski slikari ili genijalni matematičari. Ovako će vjerojatno postati poduzetnici iz HDZ miljea. U tom slučaju nije loše vidjeti privođenje uživo, valja se što prije pripremiti.