Nisam mislio da ću ikada reći, no moram priznati da uragan USKOK i njegovo pustošenje HDZ-a nisu ostavili niti moj duševni mir netaknutim. Našao sam se proteklih dana kako sve intenzivnije razmišljam i preispitujem tvrdnju premijerke Kosor kako nije ništa znala o nestašlucima svojih stranačkih kolega i političkog tatice Sanadera te da s time nije imala veze.
U početku sam naravno, kao i svi drugi tek odmahnuo rukom na to, ali moram priznati da posljednjih dana nisam više siguran jer sve se više nameće sljedeća logika - tko bi normalan otpustio sve kočnice znajući da će se auto zabiti u zid? Moraš ili biti totalni kreten/luđak, ili stvarno nemati pojma o dubini mulja u stranci. Pod pretpostavkom da prvo ipak nije točno, pojavljuju se određena pitanja.
Jasno, Kosor je sasvim sigurno, baš kao i vjerojatno većina hadezeovaca prvog ešalona načula nešto ili sumnjala u prljave rabote, međutim svi filmovi i serije koje smo gledali uče nas da svatko tko se bavi opsežnom kriminalnom djelatnosti, a ima barem malo mozga, krug ljudi upoznatih s time želi držati na minimumu. Dakle, golica me ta moja logika, moguće je da su Kosor i niz drugih partijskih vojnika znali za Sanaderovo muljanje, ali na razini trača i kuloarske priče. Manje je vjerojatno da su zaista svi oni bili izravno uključeni u operacionalizaciju, što uostalom, dosad dostupni podaci donekle i sugeriraju. Postojala je vjerojatno, loptam se dalje, zaista paralelna linija zapovjedanja u kojoj je izravno sudjelovao određen broj ljudi od povjerenja poput bagmana (tip koji doslovno nosi lovu u torbi) Barišića, računovotkinje Pavošević i sličnih. Nadalje, mogla je Kosor sumnjati u novac za svoju predsjedničku kampanju, no budimo realni, koji se to kandidat bavi financijskim dijelom kampanje? Oni su tu da se smiješe, rukuju, lupetaju i cupkaju, ne da izdaju račune i uplaćuju na pošti. Pogotovo s obzirom da je njena kampanja 2005. stvarno i bila najobičnija formalnost, predstava s unaprijed poznatim ishodom. Je li dakle, znojim se sad već, moguće da Kosor zaista nije bila svjesna opsega crnila u vlastitoj stranci kada je dala odriješene ruke pravosudnim i istražnim organima? Da nije znala? Teško je vjerovati da bi netko to napravio svjestan činjenice kako bi to moglo pokopati cijelu stranku. Odrezati granu na kojoj sam stoji. Sanader je, primjerice, znao, zato je opstruirao rad institucija i pokušao pobjeći kada je ocijenio da više ne može. Postoji i treća mogućnost, da su se u toj stranci toliko osokolili svih tih godina na vlasti da jednostavno nisu vjerovali u ovakvu eksploziju, ali to se čini previše čak i za njihovu razinu bahatosti. Točnije prevelikim rizikom. Tu je i sasvim osobni dojam Kosor kao iskreno osupnute i iznenađene proteklih dana.
Ne kažem da je čista ko suza, nemojte me pogrešno shvatiti, ili da treba glasati za nju, ali u svrhu ove vježbe đavoljeg odvjetnika, zanima me samo je li i koliko Kosor bila upoznata s onime što se u stranci događalo. Vjerojatnijim se čini da je manji broj ljudi od povjerenja unutar stranke zaista tvorio ono što se može nazvati zločinačkom organizacijom, dok su drugi, poput Kosor, uglavnom statirali ili se pojavljivali u sporednim ulogama samo za potrebe nekih epizoda. Odgovornost i u tom slučaju postoji, no ovdje ne razmatram odgovornost, političku ili kaznenu, već samo jednostavno pitanje - laže li kada kaže da nije znala? Nakon svega što se dogodilo, to mi se sve manje čini vjerojatnim.
Stoga gospodo porotnici, razmislite o ovome, rekao bi branitelj docirajuće u američkoj seriji. Postoji li opravdana sumnja da Jadranka Kosor, privremeno zaposlena kao premijerka Hrvatske, nije znala za kriminalne radnje, njihov opseg i razinu organiziranosti u svojoj stranci? Zapitajte se tko bi priseban pokrenuo opsežnu borbu protiv korupcije znajući da će ona dovesti možda i do uništenja vlastite stranke i njega samog? Ako nađete da ta sumnja postoji, koliko god to iskreno i iz dubine srca željeli, morat ćete odbaciti optužbu za laganje protiv Kosor. U suprotnom, žena nije za zatvor, nego za dugotrajno liječenje.
A možda sam samo ja za liječenje.