U zadnja dva tjedna zaredale su se tri potpuno različite marketinške inicijative koje je bilo teško ne primijetiti. Jedna me oduševila, druga dobro nasmijala, a treća me osupnula.
Svi mediji prošli su tjedan pratili akrobatski spektakl u Rovinju, gdje je Red Bull organizirao utrku Air Race, u kojoj je sudjelovalo 14 najboljih akrobatskih pilota na svijetu. Obično kada hrvatski organizatori koncerata ili sličnih događanja zovu novinare ili ih novinari mole da poprate njihov događaj, najčešće dobiju neke gratis ulaznice za pozicije u zadnjem redu ili stoje sa strane i promatraju događanje iz prikrajka. Air Race bio je sasvim jedna druga priča. S obzirom da je 300 novinara iz 15 zemalja pratilo ovaj događaj, organizatori su se pobrinuli da se medijima omogući najbolja pozicija za praćenje utrke, na kojoj ispred sebe vidite svaki pilotski manevar. Bio je jako seksi događaj, pun adrenalina, koji vas cijelo vrijeme tjera da se ježite. Promatrajući te lude pilote kako se vrte u zraku, kao i izraze lica turista kojih je bilo kao u špici sezone, pitala sam se je li moguće da se sve to ispred mene događa radi jednog prilično neukusnog pića (moj subjektivan dojam), oko kojeg se čak vrte kontraverze je li ga ispravno piti.
Od jedne limenke tekućine nastale su svjetski najatraktivnija adrenalinska događanja zbog kojih to piće ne treba reklamu. Osim Rovinja, financijski i organizacijski se u projekt uključila i rovinjska hotelska tvrtka Maistra, jedna od rijetkih koja imidž gradi na pomno probranim projektima koji imaju neki globalni i kulturološki značaj, makar nisu svi jednako profitabilni. Ne „šara okolo“ sa raznim vrstama događanja, već je ostala vjerna određenoj razini događanja koja prate razinu i kvalitetu njezinih hotela. Uz to, rijetko koji predsjednik Uprave bi se odvažio da sjedne u avion s akrobatskim pilotom i iz prve ruke osjeti doživljaj koji prodaje.
To su kampanje u kojima se vrti puno novca i tijekom kojih spektakl vrlo lako može postati debakl, što se srećom nije dogodilo. Slika Rovinja ostala je zabilježena u pamćenju gledatelja u 15 zemalja svijeta, koje su događaj pratile uživo.
Drugi marketinški primjer je dijametralno suprotan i u njega nije uložena niti jedna kuna. Jadranko Hodak, popularni bloger Krule, prometnuo se u jednog od najčitanijih blogera u Hrvatskoj, ne samo sa svojim duhovitim komentarima na račun dnevno-političkih događanja već i zbog kontinuiranih humanitarnih akcija za siromašne građane. Naročito se pokazao u vrijeme katastrofe u Gunji. Krule je prije par dana na Facebooku objavio sljedeće:
- Kad sam iša snimat ovaj video što ga jučer podjelih... ovaj video za Lika Club... stao ja u špajzu, jel ono, ka u podrumu sam zbog krize... i iza sebe naslažem, paštetu, grah u konzervi, čarli deterdžent za suđe, roman Zagor... el ono, iz zajebancije... i što vi mislite, jave se danas iz firme „Labud“... el bogati, ovi što delaju „Čarli“... vele oni meni: - Pozdrav Krule! Imaš li što protiv da ti „Labud“ pošalje jedan paket svojih proizvoda kako bi ti dani u podrumu prošli što lakše?”
Da ne prenosim čitav tekst, Krule iznenađen pita Labud može li se paket poslati na adresu čovjeka za kojeg su se prikupljala humanitarna sredstva pa Labud na kraju pošalje paket i jednom i drugom. Nije se Labud pohvalio u priopćenju da je poslao pakete, moglo je sve to ostati nezapaženo, no Krule nije imao izbora nego to objaviti na svom blogu kojeg prati gotovo 45 tisuća ljudi. Vrlo inteligentan marketinški primjer korištenja društvenih mreža.
Treći me primjer osupnuo, odnosno natjerao me da se upitam gdje ovaj svijet ide i ima li kraja u njegovoj apsurdnosti. S kolegama novinarima prisustvovala sam na jednoj službenoj zabavi, na kojoj su hostese dijelile sudionicima besplatne cigarete nekog novog brenda. Hostesa me ponudila cigaretom i ljubazno sam ju odbila jer ne pušim cigarete, već sama motam duhan.
- Ali ništa vas ne košta da probate. Možda vam se svidi.
I tako nakon par pokušaja odbijanja ipak uzmem cigaretu i uz nju još dobijem simpatičan mali upaljač. U to se mlada gospodična primakne mom uhu I kaže mi:
- Samo da vam kažem. Pušenje je štetno za zdravlje i mi vas ni na koji način ne potičemo da pušite! !?!
Duhanskoj industriji oglašavanje je zabranjeno i moraju se naći neki načini za plasiranje novih brendova kupcima. Te lijepe djevojke moraju to izgovoriti jer su takva pravila. Međutim, ovakvi marketinški trikovi vas tjeraju da preispitate granice zdravog razuma. Činilo mi se da se nalazim usred snimanja serije Monty Pyton.
Drago mi je da su se kreativni marketinški odjeli odmaknuli od čistog medijskog zakupa i oglasa i da postoje inicijative koje vas mogu iznenaditi. Ako ne u pozitivnom smislu, onda vas barem mogu pošteno nasmijati.