Jutros tijekom ispijanja kave prije održavanja Izvanredne Skupštine HGK-a, promatram ljude za susjednim stolovima kako udubljeno čitaju tekst o Vidoševićevoj ‘picolovačkoj‘ vili. I slušam komentare: ‘Kralj‘, ‘Ma koji Sanader, čovjek je car‘!
Nadan Vidošević sa svojom materijalnom imovinom nadmašio je sve tajkune i prljave političare. Da smo u Hollywoodu, već bi casting za glavnog glumca bio pri kraju i na proljeće bismo George Clooneya, kao pristojnu Vidoševićevu zamijenu, gledali na velikom platnu. Kućanice bi uzdisale, prije spavanja bi maštale o tome kako ih ‘zločesti dečko‘ vodi u svoju vilu nakon večere. Svjetla se automatki prigušuju kada Clooney otvori prvu bocu vina, na stereu svira sentiš tipa Bez duše lijepa, a Milica i Clooney sjedaju na kožni kauč uvezen iz Meksika.
Da razbije početnu nelagodu, Clooney odabranicu vodi u razgledavanje vile, a ona ozarena ne može doći k sebi: ‘Kupaona u svakoj sobi, bazen, sauna....ja se tu vidim! Gle, vinski podrum. Ne kužim se u to, ali koliko slika. Fin neki čovjek!‘ Clooney namigujući izvlači as iz rukava, stišće gumb i otvara se tajni prolaz iza polica s knjigama koje se bave temama svjetske ekonomske prakse. Žena vrisne kada u mraku kada vidi blještavi pogled goveda i skoro se onesvjesti pri pogledu na propetog polarnog medvjeda. Da ju umiri, Clooney joj priča lovačke priče, kako je s gospodarskim atašeom u Namibiji malo lovio na safariju, da ga je neka međunarodna organizacija zvala na sjeverni pol da sudjeluje u ekspediciji, gdje ga je točno ta mrcina napala i sl. ‘Nije li ovo slika koja je nestala iz muzeja?‘ - pita sumnjičavo Milica. “Draga, sve ovo što vidiš je samo iluzija. Novac nije bitan. Bitno je naći nekoga s kime ćeš to podijeliti.” Odabranica se topi i njih dvoje ‘pohrvaju se‘ između prepariranog vuka i jelena. Za Milicu je to, na žalost, bila samo priča za jednu noć. Drugo jutro se probudila u krevetu pored muža koji je nezaposlen i po cijele dane leži u krevetu. A Clooney na vijestima odjednom govori tečnim hrvatskim jezikom i nalazi se iza rešetaka.
U holivudskim scenarijima, zgodni pljačkaš za sobom eventualno ostavlja slomljeno srce neke zgodne glumice u usponu. U hrvatskom iza sebe ostavlja neviđeni kaos u gospodarski relevantnoj instituciji (ili onoj koja bi to barem trebala biti). Vidošević nije nakon teretane stavio crnu masku i ulovio svoj plijen. Iskoristio je sve tvrtke u hrvatskoj da naprave posao za njega. Koliko je kaotična situacija u HGK-u najbolje govori činjenica da je, kao u policijskoj državi u kojoj vlada anarhija, politika nametnula privremenu predsjednicu Sabinu Škrtić, dok se strasti ne smire i uopće vidi kako dalje. Jedno je sigurno. Bez Nadana Vidoševića, ništa više neće biti kao prije. Tome se nadaju svi Vidoševići sponzori, sve tvrtke u Hrvatskoj koje su, plaćajući članarinu, sponzorirale njegove strasti. Nažalost, zauzvrat nisu puno toga dobili.